STIH 8
śarīraṁ yad avāpnoti
yac cāpy utkrāmatīśvaraḥ
gṛhītvaitāni saṁyāti
vāyur gandhān ivāśayāt
śarīram – tijelo; yat – kao što; avāpnoti – dobiva; yat – kao što; ca api – također; utkrāmati – napušta; īśvaraḥ – gospodar tijela; gṛhītvā – prihvaća; etāni – sva ta; saṁyāti – odlazi; vāyuḥ – zrak; gandhān – mirise; iva – kao; āśayāt – iz njihova izvora.
Živo biće u materijalnom svijetu prenosi svoja različita životna shvaćanja iz jednoga tijela u drugo, kao što zrak prenosi mirise. Tako prihvaća jednu vrstu tijela i ponovno je napušta kako bi prihvatilo drugu.
SMISAO: U ovom je stihu živo biće opisano kao īśvara, gospodar svoga tijela. Ako želi, može dobiti tijelo na višoj razini ili može prijeći u nižu vrstu života. Ima sićušnu neovisnost. Promjena tijela ovisi o njemu. U trenutku smrti svjesnost koju je stvorilo prenijet će ga u sljedeću vrstu tijela. Ako je razvilo svjesnost mačke ili psa, sigurno će prijeći u tijelo mačke ili psa. Ako je usredotočilo svoju svjesnost na božanske odlike, prijeći će u tijelo poluboga. Ako je svjesno Kṛṣṇe, bit će preneseno u duhovni svijet na Kṛṣṇaloku i družit će se s Kṛṣṇom. Tvrdnja da nakon uništenja ovoga tijela sve biva svršeno je pogrešna. Duša se seli iz jednoga tijela u drugo i njezino sadašnje tijelo i djelatnosti predstavljaju temelj idućeg tijela. Prema karmi dobiva drugačije tijelo i nakon određena vremena mora ga napustiti. Ovdje je rečeno da suptilno tijelo nosi predodžbu sljedećeg tijela i u sljedećem životu razvija drugo tijelo. Ovaj proces seljenja iz jednoga tijela u drugo i borbe za vrijeme boravka u tijelu naziva se karṣati, borba za opstanak.