STIH 7

SMISAO: U ovom je stihu jasno objašnjen identitet živoga bića. Živo je biće vječno odvojeni djelić Svevišnjega Gospodina. Ne bismo trebali misliti da u uvjetovanom životu stječe osobnost, a u oslobođenom se stanju stapa sa Svevišnjim Gospodinom. Vječno je odvojeno. Jasno je rečeno – sanātanaḥ. Prema vedskim spisima, Svevišnji Gospodin se očituje i ekspandira u bezbroj ekspanzija. Primarne se ekspanzije nazivaju viṣṇu-tattva, a sekundarne ekspanzije živa bića. Drugim riječima, viṣṇu-tattva je osobna ekspanzija, a živa bića su odvojene ekspanzije. Svojom osobnom ekspanzijom Gospodin se očituje u različitim oblicima kao što su Gospodin Rāma, Nṛsiṁhadeva, Viṣṇumūrti i sva vladajuća Božanstva na planetima Vaikuṇṭhe. Odvojene ekspanzije – živa bića – vječno su sluge. Osobne ekspanzije Svevišnje Božanske Osobe, individualni identiteti Boga, vječno su prisutne. Slično tome, odvojene ekspanzije, živa bića, imaju svoje identitete. Kao sastavni djelići Svevišnjega Gospodina, živa bića posjeduju Njegove odlike u sićušnoj mjeri. Jedna je od njih neovisnost. Svako živo biće, kao individualna duša, ima svoju osobnost i sićušan oblik neovisnosti. Zlouporabom te neovisnosti postaje uvjetovano, a pravilnom uporabom neovisnosti uvijek ostaje u oslobođenu stanju. U svakom slučaju, kvalitativno je vječno, poput Svevišnjega Gospodina. U oslobođenom stanju nije materijalno uvjetovano i transcendentalno služi Gospodina. U uvjetovanom životu pod upravom materijalnih guṇa prirode zaboravlja transcendentalno služenje Gospodina s ljubavlju. Zbog toga se mora teško boriti za opstanak u materijalnom svijetu.

Sva su živa bića sastavni djelići Svevišnjeg Gospodina; ne samo ljudska bića, psi i mačke, već i najveći upravitelji materijalnog svijeta – Brahmā i Śiva, pa čak i Viṣṇu. Svi su oni vječna, neprolazna očitovanja. Riječ karṣati („boriti se" ili „hvatati se u koštac") vrlo je značajna. Uvjetovana je duša zarobljena, kao da je okovana željeznim lancima. Zarobljena je lažnim egom, a um je glavni posrednik koji je vodi u materijalnom postojanju. Kad je um u guṇi vrline, njezine su djelatnosti dobre, kad je u guṇi strasti, njezine su djelatnosti mučne, a kad je u guṇi neznanja, prolazi kroz niže vrste života. Iz ovoga stiha možemo jasno vidjeti da je uvjetovana duša prekrivena materijalnim tijelom, umom i osjetilima i kad postane oslobođena taj materijalni prekrivač biva uništen, a duhovno se tijelo očituje sa svojim odlikama. U Mādhyandināyana-śruti nalazimo ovaj podatak: sa vā eṣa brahma-niṣṭha idaṁ śarīraṁ martyam atisṛjya brahmābhisampadya brahmaṇā paśyati brahmaṇā śṛṇoti brahmaṇaivedaṁ sarvam anubhavati. Ovdje je rečeno da živo biće, kad odbaci svoje materijalno utjelovljenje i uđe u duhovni svijet, oživljava svoje duhovno tijelo i u svom duhovnom tijelu gleda Svevišnju Božansku Osobu licem u lice. Može Ga čuti, razgovarati s Njim licem u lice i shvatiti Vrhovnu Osobu takvu kakva jest. Iz smṛtija također saznajemo – vasanti yatra puruṣāḥ sarve vaikuṇṭha-mūrtayaḥ: na duhovnim planetima svi imaju tijela nalik na tijelo Svevišnje Božanske Osobe. Što se tiče tjelesne građe, nema razlike između živih bića, djelića, i ekspanzija, viṣṇu-mūrtija. Drugim riječima, kad dostigne oslobođenje, živo biće milošću Svevišnje Božanske Osobe dobiva duhovno tijelo.

Riječi mamaivāṁśaḥ („odvojeni sastavni djelići Svevišnjega Gospodina") također su vrlo značajne. Odvojeni djelić Svevišnjega Gospodina ne nalikuje odlomljenom djeliću materije. Već smo saznali iz drugoga poglavlja da se duh ne može sasjeći na dijelove. Taj djelić ne biva stvoren materijalno. Nije kao materija, koja se može sasjeći na dijelove i ponovno sastaviti. To shvaćanje ovdje se ne može primijeniti, jer je upotrijebljena riječ sanātana („vječan"). Odvojeni je djelić vječan. Na početku drugoga poglavlja također je rečeno da je u svakom tijelu prisutan odvojeni djelić Svevišnjega Gospodina (dehino 'smin yathā dehe). Kad se oslobodi tjelesne zapletenosti oživljava svoje izvorno duhovno tijelo na duhovnom planetu duhovnog neba i uživa u društvu Svevišnjega Gospodina. Iz ovoga stiha saznajemo da je živo biće, kao odvojeni djelić Svevišnjeg Gospodina, kvalitativno jednako Gospodinu, kao što su čestice zlata također zlato.