STIH 22
etair vimuktaḥ kaunteya
tamo-dvārais tribhir naraḥ
ācaraty ātmanaḥ śreyas
tato yāti parāṁ gatim
etaiḥ – njih; vimuktaḥ – oslobođena; kaunteya – o Kuntīn sine; tamaḥ-dvāraiḥ – vrata neznanja; tribhiḥ – tri vrste; naraḥ – osoba; ācarati – čini; ātmanaḥ – za jastvo; śreyaḥ – blagoslov; tataḥ – zatim; yāti – odlazi; parām – u vrhovno; gatim – prebivalište.
Čovjek koji je izbjegao ta troja vrata pakla, o Kuntīn sine, čini djela povoljna za samospoznaju i tako postupno dostiže vrhovno prebivalište.
SMISAO: Čovjek treba pomno izbjegavati ova tri neprijatelja ljudskoga života: požudu, srdžbu i pohlepu. Što se više oslobađa požude, srdžbe i pohlepe, to više pročišćava svoje postojanje. Tako može slijediti pravila i propise vedskih spisa. Slijedeći propisana načela ljudskoga života postupno se uzdiže na razinu duhovne spoznaje. Ako se zahvaljujući velikoj sreći takvim slijeđenjem uzdigne na razinu svjesnosti Kṛṣṇe, uspjeh mu je osiguran. U vedskoj su književnosti propisani načini djelovanja koji omogućuju osobi da dostigne razinu pročišćenja. Čitav se proces temelji na odbacivanju požude, pohlepe i srdžbe. Njegujući znanje o tom procesu osoba se može uzdići na najviši položaj samospoznaje: ta samospoznaja dostiže savršenstvo u predanom služenju. Kad se uvjetovana duša utemelji u predanom služenju, njezino je oslobođenje osigurano. Zato u vedskom sustavu postoje četiri duhovna reda i četiri staleža, zvana kastinski sustav i sustav duhovnih redova. Za različite društvene kaste ili redove postoje različita pravila i propisi. Ako ih se netko može pridržavati, bit će uzdignut na najvišu razinu duhovne spoznaje. Tada nedvojbeno može dostići oslobođenje.