STIH 15
anudvega-karaṁ vākyaṁ
satyaṁ priya-hitaṁ ca yat
svādhyāyābhyasanaṁ caiva
vāṅ-mayaṁ tapa ucyate
anudvega-karam – neuznemiravajuće; vākyam – riječi; satyam – istinoljubive; priya – drage; hitam – korisne; ca – također; yat – koje; svādhyāya – proučavanja Veda; abhyasanam – primjena; ca – također; eva – zacijelo; vāk-mayam – glasa; tapaḥ – strogost; ucyate – kaže se.
Izgovaranje ugodnih, istinitih riječi koje pružaju dobrobit i ne uznemiruje druge te redovito recitiranje vedskih spisa predstavljaju strogosti govora.
SMISAO: Čovjek ne bi trebao svojim riječima uznemiravati umove drugih. Naravno, kad učitelj govori, može reći istinu kako bi poučio svoje učenike, ali ne bi trebao govoriti onima koji nisu njegovi učenici, ako će time uznemiriti njihove umove. To je pokora govora. Uz to ne bi trebao govoriti gluposti. U duhovnim krugovima riječi se obično potkrepljuju navodima spisa. Osoba treba odmah navesti mjerodavne spise kako bi potvrdila svoje riječi. U isto vrijeme, takav govor treba biti vrlo ugodan. Takve rasprave pružaju najvišu dobrobit i uzdižu ljudsko društvo. Postoji neograničeni broj vedskih spisa, koje osoba treba proučavati. To se naziva strogošću govora.