STIH 20
dātavyam iti yad dānaṁ
dīyate ’nupakāriṇe
deśe kāle ca pātre ca
tad dānaṁ sāttvikaṁ smṛtam
dātavyam – vrijedna davanja; iti – tako; yat – koja; dānam – milostinja; dīyate – daje se; anupakāriṇe – bez obzira na uzvraćanje; deśe – na pravom mjestu; kāle – u pravo vrijeme; ca – također; pātre – dostojnoj osobi; ca – i; tat – ta; dānam – milostinja; sāttvikam – u guṇi vrline; smṛtam – smatra se.
Smatra se da je milostinja koju osoba daje iz dužnosti, u pravo vrijeme i na pravom mjestu, dostojnoj osobi, bez očekivanja nečega za uzvrat, milostinja u guṇi vrline.
SMISAO: U vedskoj se književnosti preporučuje davanje milostinje osobi koja se bavi duhovnim djelatnostima. Ne preporučuje se slijepo davanje milostinje. Uvijek se uzima u obzir duhovno savršenstvo. Stoga se preporučuje davanje milostinje na mjestu hodočašća, za vrijeme pomračenja sunca i mjeseca, na kraju mjeseca, kvalificiranim brāhmaṇama ili vaiṣṇavama (bhaktama) ili u hramovima. Takva se milostinja treba davati bez očekivanja nečega za uzvrat. Ponekad se iz samilosti milostinja daje siromasima, ali ako siromah nije vrijedan toga, takva milostinja neće donijeti duhovni napredak. Drugim riječima, u vedskoj se književnosti ne preporučuje slijepo davanje milostinje.