STIH 78
yatra yogeśvaraḥ kṛṣṇo
yatra pārtho dhanur-dharaḥ
tatra śrīr vijayo bhūtir
dhruvā nītir matir mama
yatra – gdje; yoga-īśvaraḥ – gospodar misticizma; kṛṣṇaḥ – Gospodin Kṛṣṇa; yatra – gdje; pārthaḥ – Pṛthin sin; dhanuḥ-dharaḥ – nositelj luka i strijele; tatra – ondje; śrīḥ – obilje; vijayaḥ – pobjeda; bhūtiḥ – neobična moć; dhruvā – zacijelo; nītiḥ – ćudorednost; matiḥ mama – moje mišljenje.
Gdje god je prisutan Kṛṣṇa, gospodar svih mistika, i Arjuna, vrhunski strijelac, tu je prisutno obilje, pobjeda, izuzetna moć i ćudorednost. To je moje mišljenje.
SMISAO: Bhagavad-gītā je počela s Dhṛtarāṣṭrinim pitanjem. On se nadao da će njegovi sinovi, uz pomoć velikih ratnika kao što su Bhīṣma, Droṇa i Karṇa, pobijediti. Nadao se da će pobjeda biti na njihovoj strani. Ali nakon što je opisao bojno polje, Sañjaya je rekao kralju: „Ti razmišljaš o pobjedi, ali po mom mišljenju, gdje god su prisutni Kṛṣṇa i Arjuna, tu je prisutna sva sreća." Tako je otvoreno izjavio da Dhṛtarāṣṭra ne može očekivati pobjedu svojih sinova. Pobjeda je zacijelo očekivala Arjunu, jer je Kṛṣṇa bio na Arjuninoj strani. Prihvativši mjesto vozača Arjuninih bojnih kola, Kṛṣṇa je pokazao još jedno obilje. Kṛṣṇa posjeduje sva obilja i jedno je od njih odricanje. Ima mnogo primjera takva odricanja, jer Kṛṣṇa je gospodar odricanja.
Borba se ustvari vodila između Duryodhane i Yudhiṣṭhire. Arjuna se borio na strani svoga starijeg brata, Yudhiṣṭhire. Budući da su Kṛṣṇa i Arjuna bili na njegovoj strani, Yudhiṣṭhirina je pobjeda bila osigurana. Bitka je trebala odlučiti tko će vladati svijetom i Sañjaya je pretkazao da će vlast preuzeti Yudhiṣṭhira. Također je pretkazao da će Yudhiṣṭhira, nakon osvajanja pobjede u bici, sve više napredovati, jer nije bio samo pravedan i pobožan, već i strogi sljedbenik ćudoređa. Nikada u životu nije izgovorio laž.
Ima mnogo neinteligentnih osoba koje smatraju da je Bhagavad-gītā razgovor između dva prijatelja na bojnom polju. No takva knjiga ne može biti sveti spis. Neki mogu prigovoriti da je Kṛṣṇa naveo Arjunu da se bori, što je bilo nemoralno, ali stvarna je situacija bila jasno opisana: Bhagavad-gītā je najviša moralna uputa. Najviša je moralna uputa izložena u trideset četvrtom stihu devetoga poglavlja: man-manā bhava mad-bhaktaḥ. Osoba mora postati Kṛṣṇin bhakta i bit je svih religija predati se Kṛṣṇi (sarva-dharmān parityajya mām ekaṁ śaraṇaṁ vraja). Upute Bhagavad-gīte predstavljaju najviši proces religije i ćudoređa. Svi drugi procesi mogu biti pročišćavajući i mogu voditi do ovog procesa, ali posljednja je uputa Gīte posljednja riječ ćudoređa i religije: predaj se Kṛṣṇi. To je mišljenje osamnaestoga poglavlja.
Iz Bhagavad-gīte možemo shvatiti da se jastvo može spoznati i filozofskom spekulacijom i meditacijom, ali potpuno je predavanje Kṛṣṇi najviše savršenstvo. To je bit naučavanja Bhagavad-gīte. Put načela propisanih u skladu s društvenim staležima i različitim religijskim procesima može biti povjerljivi put znanja, ali iako su religijski obredi povjerljivi, meditacija i njegovanje znanja još su povjerljiviji. Najpovjerljivija je uputa predavanje Kṛṣṇi u predanom služenju, u potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe. To je bit osamnaestoga poglavlja.
Druga je poruka Bhagavad-gīte da je krajnja istina Svevišnja Božanska Osoba, Kṛṣṇa. Apsolutna se Istina spoznaje u tri oblika: kao neosobni Brahman, kao lokalizirana Paramātmā i na kraju kao Svevišnja Božanska Osoba, Kṛṣṇa. Savršeno znanje o Apsolutnoj Istini savršeno je znanje o Kṛṣṇi. Ako netko shvati Kṛṣṇu, to razumijevanje obuhvaća sva područja znanja. Kṛṣṇa je transcendentalan, jer je uvijek utemeljen u Svojoj vječnoj unutarnjoj moći. Živa su bića očitovanja Njegove energije i dijele se na dvije vrste – vječno uvjetovana i vječno oslobođena živa bića. Takva su živa bića bezbrojna i smatraju se Kṛṣṇinim temeljnim dijelovima. Materijalna se energija očituje u obliku dvadeset četiri elementa. Kreaciju uzrokuje vječno vrijeme, a stvara je i uništava izvanjska energija. To očitovanje kozmičkoga svijeta uvijek nanovo postaje vidljivo i nevidljivo.
U Bhagavad-gīti bilo je objašnjeno pet glavnih tema: Svevišnja Božanska Osoba, materijalna priroda, živa bića, vječno vrijeme i razne vrste djelatnosti. Sve ovisi o Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Kṛṣṇi. Sva shvaćanja Apsolutne Istine – neosobni Brahman, lokalizirana Paramātmā i bilo koje drugo transcendentalno shvaćanje – postoje unutar kategorije razumijevanja Svevišnje Božanske Osobe. Iako, površno gledano, Svevišnja Božanska Osoba, živo biće, materijalna priroda i vrijeme izgledaju različito, ništa se ne razlikuje od Svevišnjeg. Međutim, Svevišnji se uvijek razlikuje od svega. Filozofija je Gospodina Caitanye „nepojmljiva istovjetnost i različitost". Taj filozofski sustav predstavlja savršeno znanje o Apsolutnoj Istini.
Živo je biće u svom izvornom položaju čisti duh. Ono je atomska čestica Vrhovnog Duha. Zato se Gospodin Kṛṣṇa može usporediti sa Suncem, a živa bića sa sunčevim zrakama. Budući da su živa bića Kṛṣṇina granična energija, sklona su dodiru s materijalnom ili duhovnom energijom. Drugim riječima, živo se biće nalazi između dvije Gospodinove energije i ima djelomičnu neovisnost, jer pripada Njegovoj višoj energiji. Pravilnom upotrebom te neovisnosti dolazi pod Kṛṣṇino neposredno vodstvo. Tako dostiže svoje prirodno stanje u energiji koja pruža zadovoljstvo.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja osamnaestoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Zaključak – savršenstvo odricanja".