STIH 19
ya enaṁ vetti hantāraṁ
yaś cainaṁ manyate hatam
ubhau tau na vijānīto
nāyaṁ hanti na hanyate
yaḥ – svako tko; enam – to; vetti – zna; hantāram – ubojica; yaḥ – svako tko; ca – također; enam – to; manyate – misli; hatam – ubijeno; ubhau – oba; tau – oni; na – nikada; vijānītaḥ – imaju znanje; na – nikada; ayam – ono; hanti – ubija; na – niti; hanyate – ubijeno.
Ni onaj tko misli da je živo biće ubojica ni onaj tko misli da je ubijeno ne posjeduje znanje, jer osobno biće ne ubija niti biva ubijeno.
SMISAO: Kada smrtonosno oružje pogodi utjelovljeno živo biće, trebamo znati da živo biće, koje se nalazi u tijelu, nije ubijeno. Duhovna duša je toliko malena da je nikakvo materijalno oružje ne može ubiti. To ćemo jasno vidjeti iz idućih stihova. Zbog svoje duhovne prirode živo biće ne može biti ubijeno. Samo tijelo biva ubijeno ili se smatra da je ubijeno. To ne znači da se ubijanje tijela odobrava. Vedski je nalog – mā hiṁsyāt sarvā bhūtāni: nikada ne vrši nasilje ni nad kim. Shvaćanje da živo biće ne biva ubijeno ne odobrava klanje životinja. Ubijanje bilo čijega tijela bez ovlaštenja odvratno je i kažnjivo, i po zakonu države i po Gospodinovu zakonu. Međutim, Arjuna treba ubijati radi načela religije, a ne iz vlastitog hira.