STIH 30
dehī nityam avadhyo ’yaṁ
dehe sarvasya bhārata
tasmāt sarvāṇi bhūtāni
na tvaṁ śocitum arhasi
dehī – vlasnik materijalnog tijela; nityam – vječno; avadhyaḥ – ne može biti ubijen; ayam – ova duša; dehe – u tijelu; sarvasya – svakoga; bhārata – o potomče Bharate; tasmāt – stoga; sarvāṇi – za svim; bhūtāni – živim bićima (koja su rođena); na – nikada; tvam – tebi; śocitum – da žališ; arhasi – dolikuje.
O potomče Bharate, onaj tko prebiva u tijelu nikada ne može biti ubijen. Stoga ne bi trebao žaliti ni za jednim živim bićem.
SMISAO: Gospodin sada zaključuje niz pouka o nepromjenjivoj duhovnoj duši. Opisujući besmrtnu dušu na različite načine, Gospodin Kṛṣṇa potvrđuje da je duša besmrtna, a tijelo privremeno. Arjuna, kao kṣatriya, ne bi trebao ostaviti svoju dužnost iz straha da će njegov djed i učitelj (Bhīṣma i Droṇa) umrijeti u bici. Na temelju autoriteta Śrī Kṛṣṇe moramo vjerovati u postojanje duše, koja se razlikuje od materijalnog tijela. Ne bismo trebali misliti da duša ne postoji ili da se simptomi života razvijaju u određenu stadiju povoljnih materijalnih uvjeta što nastaju međudjelovanjem kemikalija. Iako je duša besmrtna, nasilje se ne odobrava, ali se ne osuđuje u vrijeme rata, kada za njim postoji potreba. Ta potreba mora biti opravdana, utemeljena na Gospodinovu odobrenju, a ne na nečijem hiru.