STIH 31
sva-dharmam api cāvekṣya
na vikampitum arhasi
dharmyād dhi yuddhāc chreyo ’nyat
kṣatriyasya na vidyate
sva-dharmam – vlastita religijska načela; api – također; ca – doista; avekṣya – uzimajući u obzir; na – nikada; vikampitum – da se dvoumiš; arhasi – priliči ti; dharmyāt – za religijska načela; hi – doista; yuddhāt – od borbe; śreyaḥ – bolja djelatnost; anyat – bilo koja druga; kṣatriyasya – za kṣatriyu; na – ne; vidyate – postoji.
Uzimajući u obzir dužnost koju imaš kao kṣatriya, trebao bi znati da za tebe nema bolje djelatnosti od borbe utemeljene na religijskim načelima. Stoga se ne bi trebao dvoumiti.
SMISAO: Od četiri staleža društvenoga poretka drugi se stalež, zadužen za pravilno vladanje društvom, naziva kṣatriya. Kṣat znači povrijediti. Onaj tko štiti od povreda naziva se kṣatriya (trāyate znači pružiti zaštitu). Ranije su se kṣatriye učili ubijati u šumi. Otišli bi u šumu i izazvali tigra licem u lice, boreći se mačem protiv njega. Kad bi ga ubili, kremirali bi tigra uz kraljevski obred. Taj sustav čak i danas slijede kraljevi države Jaipur. Kṣatriye posebno uče izazivati i ubijati, jer je religijsko nasilje ponekad nužno. Stoga nikada ne bi trebali neposredno prihvatiti sannyāsu ili red odricanja. Nenasilje u politici može biti stvar diplomacije, ali nikada nije čimbenik ili načelo. U religijskim je zakonicima rečeno:
āhaveṣu mitho ’nyonyaṁ
jighāṁsanto mahī-kṣitaḥ
yuddhamānāḥ paraṁ śaktyā
svargaṁ yānty aparāṅ-mukhāḥ
yajñeṣu paśavo brahman
hanyante satataṁ dvijaiḥ
saṁskṛtāḥ kila mantraiś ca
te ’pi svargam avāpnuvan
„Kada kralj ili kṣatriya pogine na bojnom polju u borbi protiv drugoga kralja, koji mu zavidi, zaslužuje da dostigne rajske planete, kao i brāhmaṇa koji rajske planete dostiže prinošenjem životinja u žrtvenu vatru." Tako se ubijanje na bojnom polju na temelju religijskih načela i ubijanje životinja u žrtvenoj vatri ne smatraju djelima nasilja, jer svatko ima dobrobit od religijskih načela na temelju kojih se čine takva djela. Žrtvovana životinja odmah dobiva ljudski oblik života i ne mora se podvrći postupnom procesu evolucije prelazeći iz jednoga oblika u drugi, a kṣatriye ubijeni na bojnom polju dostižu rajske planete, kao i brāhmaṇe koji dostižu rajske planete izvođenjem žrtvovanja.
Postoje dvije vrste sva-dharme, propisanih dužnosti. Sve dok osoba nije oslobođena mora izvršavati dužnosti svoga tijela u skladu s religijskim načelima kako bi dostigla oslobođenje. Kad dostigne oslobođenje, njezina sva-dharma – propisana dužnost – postaje duhovna i ne temelji se na materijalnom tjelesnom shvaćanju. U tjelesnom shvaćanju života brāhmaṇe i kṣatriye imaju posebne dužnosti i takve su dužnosti neizbježne. Sva-dharmu je odredio Gospodin, što će biti objašnjeno u četvrtom poglavlju. Na tjelesnoj se razini sva-dharma naziva varṇāśrama-dharma, odskočna daska za dostizanje duhovnog razumijevanja. Ljudska civilizacija počinje stadijem varṇāśrama-dharme ili propisanih dužnosti koje odgovaraju posebnim guṇama prirode, pod čijim se utjecajem nalazi dobiveno tijelo. Obavljanje takvih dužnosti na bilo kojem polju djelovanja u skladu s naredbama viših autoriteta uzdiže osobu na viši životni položaj.