STIH 39

SMISAO: Prema Niruktiju, vedskom rječniku, riječ saṅkhyā odnosi se na iscrpan opis stvari, a sāṅkhya na filozofiju koja opisuje pravu prirodu duše. Yoga podrazumijeva vladanje osjetilima. Arjunin prijedlog da napusti borbu temeljio se na osjetilnom uživanju. Zaboravivši svoju glavnu dužnost htio je ostaviti borbu, misleći da će ako ne ubije svoje rođake biti sretniji nego ako uživa u kraljevstvu nakon što pobijedi svoje rođake i braću, Dhṛtarāṣṭrine sinove. U oba slučaja temeljno je načelo bilo osjetilno uživanje. I sreća koju će steći ako ih pobijedi i sreća koju će steći ako ih vidi žive bile su utemeljene na želji za osobnim osjetilnim uživanjem, čak i po cijenu mudrosti i dužnosti. Kṛṣṇa je zato htio objasniti Arjuni da ubijanjem tijela svoga djeda neće ubiti njegovu dušu. Objasnio je da su sve osobe, kao i sam Gospodin, vječne. Bili su osobe u prošlosti, sada su osobe i bit će to u budućnosti, jer smo svi mi vječno osobne duše. Mi samo mijenjamo tjelesnu odjeću na razne načine, ali zadržavamo osobnost čak i nakon oslobođenja od zatočeništva u materijalnoj odjeći. Gospodin Kṛṣṇa je postupkom raščlanjivanja veoma slikovito objasnio dušu i tijelo. Prema Niruktiju znanje koje opisuje dušu i tijelo s različitih stajališta naziva se sāṅkhya. Ta sāṅkhya nema nikakve veze s filozofijom ateista Kapile. Davno prije nastanka sāṅkhya filozofije varalice Kapile, pravi Gospodin Kapila, inkarnacija Gospodina Kṛṣṇe, objasnio je sāṅkhya filozofiju u Śrīmad-Bhāgavatamu Svojoj majci Devahūti. On je objasnio da je puruṣa, Svevišnji Gospodin, aktivan i da stvara prelazeći pogledom po prakṛti. To je prihvaćeno u Vedama i u Gīti. Opisi u Vedama pokazuju da je Gospodin prešao pogledom po prakṛti, prirodi, i obremenio je atomskim osobnim dušama. Sve te osobe djeluju u materijalnom svijetu radi osjetilnog zadovoljstva i opčinjene materijalnom energijom misle da su uživatelji. Živo biće zadržava takav mentalitet sve do posljednje točke – oslobođenja – kada se želi sjediniti s Gospodinom. To je posljednja zamka māye, iluzije osjetilnog zadovoljstva. Tek nakon mnogo života takva zadovoljavanja osjetila velika se duša predaje Vāsudevi, Gospodinu Kṛṣṇi, završavajući time potragu za krajnjom istinom.

Arjuna se već predao Kṛṣṇi, prihvativši Ga kao svoga duhovnog učitelja, śiṣyas te 'ham śādhi māṁ tvāṁ prapannam. Zato će mu Kṛṣṇa sada opisati proces djelovanja u buddhi-yogi, odnosno karma-yogi ili, drugim riječima, predano služenje posvećeno isključivo zadovoljavanju Gospodinovih osjetila. Buddhi-yoga je objašnjena u desetom stihu desetog poglavlja kao izravno druženje s Gospodinom, Paramātmom, koja se nalazi u srcu svih živih bića, ali takvo se druženje ne može dostići bez predana služenja. Onaj tko je utemeljen u transcendentalnom predanom služenju Gospodina s ljubavlju ili, drugim riječima, u svjesnosti Kṛṣṇe, Gospodinovom posebnom milošću dostiže stadij buddhi-yoge. Gospodin stoga kaže da samo onima koji uvijek predano služe s transcendentalnom ljubavlju daruje čisto znanje o predanosti i ljubavi. Na taj način bhakta Mu može lako prići u vječno blaženu Božjem Carstvu.

Buddhi-yoga spomenuta u ovom stihu odnosi se na predano služenje Gospodina, a riječ sāṅkhya koja je ovdje upotrijebljena nema nikakve veze s ateističkom sāṅkhya-yogom koju je predstavio varalica Kapila. Stoga ne bismo trebali pogrešno misliti da sāṅkhya-yoga koja je ovdje spomenuta ima bilo kakve veze s ateističkom sāṅkhyom. Ta filozofija nije imala nikakva utjecaja u to vrijeme, niti bi Gospodin Kṛṣṇa spomenuo takve bezbožne filozofske spekulacije. Pravu sāṅkhya filozofiju opisao je Gospodin Kapila u Śrīmad-Bhāgavatamu, ali čak ni ta sāṅkhya nema nikakve veze s ovom temom. Ovdje sāṅkhya predstavlja analitički opis tijela i duše. Gospodin Kṛṣṇa je analitički opisao dušu samo da bi Arjunu doveo do buddhi-yoge ili bhakti-yoge. Stoga su sāṅkhya Gospodina Kṛṣṇe i sāṅkhya Gospodina Kapile, opisana u Bhāgavatamu, potpuno istovjetne. Obje su bhakti-yoga. Gospodin Kṛṣṇa je zato rekao da samo manje inteligentni ljudi prave razliku između sāṅkhya-yoge i bhakti-yoge (sāṅkhya-yogau pṛthag bālāḥ pravadanti na paṇḍitāḥ).

Naravno, ateistička sāṅkhya-yoga nema nikakve veze s bhakti-yogom. Unatoč tome, neinteligentni ljudi tvrde da se ateistička sāṅkhya-yoga spominje u Bhagavad-gīti.

Trebamo shvatiti da buddhi-yoga predstavlja djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe, u punu blaženstvu i znanju o predanu služenju. Onaj tko djeluje samo za Gospodinovo zadovoljstvo, koliko god takav rad bio težak, djeluje u skladu s načelima buddhi-yoge i uvijek osjeća transcendentalno blaženstvo. Gospodinovom milošću takvim transcendentalnim djelovanjem stječe transcendentalno razumijevanje i dostiže potpuno oslobođenje, bez potrebe za ulaganjem posebnog napora u stjecanje znanja. Postoji velika razlika između djelovanja u svjesnosti Kṛṣṇe i djelovanja radi stjecanja plodonosnih rezultata, osobito kada je riječ o zadovoljavanju osjetila radi stjecanja obiteljske ili materijalne sreće. Prema tome, buddhi-yoga je transcendentalna priroda djelovanja.