STIH 61
tāni sarvāṇi saṁyamya
yukta āsīta mat-paraḥ
vaśe hi yasyendriyāṇi
tasya prajñā pratiṣṭhitā
tāni – ta osjetila; sarvāṇi – sva; saṁyamya – obuzdavajući; yuktaḥ – zaokupljena; āsīta – treba biti utemeljen; mat-paraḥ – u odnosu sa Mnom; vaśe – potpuno ovladana; hi – zacijelo; yasya – onaj čija; indriyāṇi – osjetila; tasya – njegova; prajñā – svjesnost; pratiṣṭhitā – usredotočena.
Onaj tko suzdržava svoja osjetila, potpuno vladajući njima, i usredotočuje svoju svjesnost na Mene, poznat je kao čovjek postojane inteligencije.
SMISAO: U ovom stihu Gospodin objašnjava da je najviše savršenstvo yoge svjesnost Kṛṣṇe. Ako osoba nije svjesna Kṛṣṇe, ne može vladati osjetilima. Kao što smo već spomenuli, veliki mudrac Durvāsā Muni izazvao je svađu s Mahārājom Ambarīṣom i zbog ponosa se nepotrebno razljutio. Tako nije mogao obuzdati svoja osjetila. S druge strane, iako kralj nije bio moćan yogī kao mudrac, već Gospodinov bhakta, šutke je podnio mudračeve nepravde i tako odnio pobjedu. Kralj je mogao vladati svojim osjetilima jer je posjedovao osobine koje su opisane u Śrīmad-Bhāgavatamu (9.4.18–20):
sa vai manaḥ kṛṣṇa-padāravindayor
vacāṁsi vaikuṇṭha-guṇānuvarṇane
karau harer mandira-mārjanādiṣu
śrutiṁ cakārācyuta-sat-kathodaye
mukunda-liṅgālaya-darśane dṛśau
tad-bhṛtya-gātra-sparśe ’ṅga-saṅgamam
ghrāṇaṁ ca tat-pāda-saroja-saurabhe
śrīmat-tulasyā rasanāṁ tad-arpite
pādau hareḥ kṣetra-padānusarpaṇe
śiro hṛṣīkeśa-padābhivandane
kāmaṁ ca dāsye na tu kāma-kāmyayā
yathottama-śloka-janāśrayā ratiḥ
„Kralj Ambarīṣa usredotočio je um na lotosolika stopala Gospodina Kṛṣṇe. Svoje je riječi upotrijebio za opisivanje Gospodinova prebivališta, svoje ruke za čišćenje Gospodinova hrama, svoje uši za slušanje o Gospodinovim zabavama, svoje oči za gledanje Gospodinova oblika, svoje tijelo za dodirivanje tijela bhakta, svoje nosnice za mirisanje cvijeća ponuđena Gospodinovim lotosolikim stopalima, svoj jezik za kušanje lišća biljke tulasī ponuđena Gospodinu, svoje noge za posjećivanje svetoga mjesta na kojem se nalazi Gospodinov hram, svoju glavu za odavanje poštovanja Gospodinu, a svoje želje za ostvarivanje Gospodinovih želja. Zahvaljujući svim tim osobinama, bio je dostojan položaja Gospodinova mat-para bhakte."
U vezi s tim, riječ mat-para veoma je važna. Iz opisa života Mahārāje Ambarīṣe saznajemo kako možemo postati mat-para. Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa, veliki učenjak i ācārya u slijedu mat-para, primjećuje: mad-bhakti-prabhāvena sarvendriya-vijaya-pūrvikā svātma-dṛṣṭih sulabheti bhāvaḥ. „Osjetila mogu biti potpuno ovladana samo snagom predanog služenja Kṛṣṇe." Katkada se navodi primjer vatre: „Kao što plamteća vatra spaljuje sve što se nalazi u sobi, Gospodin Viṣṇu, koji se nalazi u srcu yogīja, spaljuje sve vrste nečistoća." Yoga-sūtra također propisuje meditaciju na Viṣṇua, a ne meditaciju na prazninu. Takozvani yogīji koji meditiraju na nešto što nije na razini Viṣṇua samo gube vrijeme u uzaludnoj potrazi za nekim priviđenjem. Moramo biti svjesni Kṛṣṇe, predani Božanskoj Osobi. To je cilj prave yoge.