STIH 64
rāga-dveṣa-vimuktais tu
viṣayān indriyaiś caran
ātma-vaśyair vidheyātmā
prasādam adhigacchati
rāga – vezanosti; dveṣa – i odbojnosti; vimuktaiḥ – onaj tko se oslobodio; tu – ali; viṣayān – predmeta osjetila; indriyaiḥ – na osjetila; caran – djelovanje; ātma-vaśyaiḥ – pod njegovim nadzorom; vidheya-ātmā – onaj tko slijedi propisana načela slobode; prasādam – Gospodinovu milost; adhigacchati – dostiže.
Ali osoba oslobođena sve vezanosti i odbojnosti, koja može vladati svojim osjetilima slijedeći propisana načela slobode, može steći potpunu milost Gospodina.
SMISAO: Već je bilo objašnjeno da osoba može umjetnim procesom izvana vladati osjetilima, ali ako osjetila nisu zaokupljena transcendentalnim služenjem Gospodina, postoji mogućnost pada. Premda osoba koja je potpuno svjesna Kṛṣṇe može naizgled biti na osjetilnoj razini, nije vezana za osjetilne djelatnosti jer je svjesna Kṛṣṇe. Osobu svjesnu Kṛṣṇe zanima samo Kṛṣṇino zadovoljstvo i ništa drugo. Zato je transcendentalna prema svoj vezanosti i odbojnosti. Ako Kṛṣṇa to želi, bhakta može učiniti ono što se obično smatra nepoželjnim, a ako Kṛṣṇa to ne želi, neće učiniti ono što bi inače učinio za vlastito zadovoljstvo. Stoga može slobodno odlučiti hoće li djelovati ili ne, jer djeluje samo po Kṛṣṇinoj zapovijedi. Ta je svjesnost Gospodinova bezuzročna milost, koju bhakta može steći unatoč tome što je vezan za osjetilnu razinu.