STIH 27
prakṛteḥ kriyamāṇāni
guṇaiḥ karmāṇi sarvaśaḥ
ahaṅkāra-vimūḍhātmā
kartāham iti manyate
prakṛteḥ – materijalne prirode; kriyamāṇāni – koje vrše; guṇaiḥ – guṇe; karmāṇi – djelatnosti; sarvaśaḥ – sve vrste; ahaṅkāra-vimūḍha – zbunjena lažnim egom; ātmā – duhovna duša; kartā – djelujem; aham – ja; iti – tako; manyate – misli.
Zbunjena utjecajem lažnoga ega, duhovna duša misli da vrši djelatnosti, koje ustvari vrše tri guṇe materijalne prirode.
SMISAO: Premda se može činiti da dvije osobe, jedna svjesna Kṛṣṇe, a druga obuzeta materijalnom svjesnošću, djeluju na istoj razini, između njihovih položaja postoji jaz razlike. Osobu s materijalnom svjesnošću lažni je ego uvjerio da je vršitelj svih djelatnosti. Ona ne zna da je mehanizam tijela proizvela materijalna priroda, koja djeluje pod upravom Svevišnjega Gospodina. Materijalist ne zna da je pod Kṛṣṇinom upravom. Osoba s lažnim egom prisvaja zasluge za sve što čini i to je znak njezina neznanja. Ne zna da je grubo i suptilno tijelo stvorila materijalna priroda po naredbi Svevišnje Božanske Osobe te da zato svoje tjelesne i umne djelatnosti treba upotrijebiti za služenje Kṛṣṇe, za svjesnost Kṛṣṇe. Neuka osoba zaboravlja da je Svevišnji Gospodin, poznat kao Hṛṣīkeśa, gospodar osjetila materijalnog tijela, jer je zbog dugotrajna zloupotrebljavanja osjetila za osjetilno uživanje zbunjena lažnim egom, koji je prisiljava da zaboravi svoj vječni odnos s Kṛṣṇom.