STIH 10

SMISAO: Kao što je već bilo opisano, osoba koja je previše sklona materijalnom životu teško može shvatiti osobnu prirodu Vrhovne Apsolutne Istine. Ljudi vezani za tjelesno shvaćanje života obično su toliko obuzeti materijalizmom da je za njih gotovo nemoguće shvatiti kako Svevišnji može biti osoba. Takvi materijalisti ne mogu čak ni zamisliti da postoji transcendentalno tijelo, neuništivo, puno znanja i vječno blaženo. Prema materijalističkom shvaćanju tijelo je uništivo, puno neznanja i bijede. Zato ljudi, kad čuju za Gospodinov osobni oblik, imaju istu tjelesnu predodžbu. Takvi materijalistički ljudi smatraju golemo materijalno očitovanje vrhovnim oblikom. Zato misle da Svevišnji nije osoba. Budući da su previše obuzeti materijalnim životom, zamisao o zadržavanju osobnosti nakon oslobođenja od materije budi u njima strah. Kad saznaju da je duhovni život individualan i osoban, plaše se da ponovno ne postanu osobe i tako prirodno više vole neku vrstu stapanja s neosobnom prazninom. Obično uspoređuju živa bića s mjehurićima u oceanu, koji se stapaju s oceanom. To je najviše savršenstvo duhovnog postojanja koje se može dostići bez osobnosti. Lišeno savršenog znanja o duhovnom postojanju, takvo je stanje života zastrašujuće. Pored njih ima mnogo osoba koje uopće ne mogu shvatiti duhovno postojanje. Kad im se smuče razne teorije i proturječnosti raznih vrsta filozofskih spekulacija, postaju zgađeni ili ljuti te budalasto zaključuju da nema vrhovnog uzroka i da je sve u biti praznina. Takvi se ljudi nalaze u bolesnu stanju života. Neki su ljudi previše materijalno vezani i zato ne obraćaju pozornost na duhovni život, neki se žele stopiti s vrhovnim duhovnim uzrokom, a neki ne vjeruju ni u šta, jer su zbog beznađa ljuti na sve vrste duhovne spekulacije. Ta posljednja vrsta ljudi nalazi utočište u opojnim sredstvima i svoje bolesne halucinacije ponekad prihvaća kao duhovne vizije. Čovjek se mora osloboditi svih triju stanja vezanosti za materijalni svijet: zanemarivanja duhovnog života, straha od osobnoga duhovnog identiteta i shvaćanja o praznini koje potječe od razočaranja u životu. Da bi se oslobodio tih triju stanja materijalnoga shvaćanja života, mora potpuno prihvatiti utočište Gospodina pod vodstvom vjerodostojna duhovnog učitelja i slijediti pravila i propisana načela života predanosti. Posljednji stadij života predanosti naziva se bhāva ili transcendentalna ljubav prema Bogu.

Prema Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (1.4.15–16), koji predstavlja znanost o predanom služenju:

„Na početku osoba mora željeti dostići samospoznaju. To će je dovesti do stadija u kojem se pokušava družiti s duhovno naprednim osobama. U sljedećem stadiju prihvaća inicijaciju od uzvišena duhovnog učitelja. Tako pod njegovim vodstvom bhakta početnik započinje proces predanog služenja. Predano služeći po uputama duhovnog učitelja oslobađa se sve materijalne vezanosti, dostiže postojanost u samospoznaji i stječe ukus za slušanje o Apsolutnoj Božanskoj Osobi, Śrī Kṛṣṇi. Taj ga ukus vodi do vezanosti za svjesnost Kṛṣṇe, koja sazrijeva u bhāvi, početnom stadiju transcendentalne ljubavi prema Bogu. Prava ljubav prema Bogu naziva se prema, najviši savršeni stadij života." U stadiju preme, bhakta neprestano transcendentalno služi Gospodina s ljubavlju. Tako postupnim procesom predanog služenja pod vodstvom vjerodostojna duhovnog učitelja može dostići najvišu razinu, oslobodivši se sve materijalne vezanosti, straha od vlastite duhovne osobnosti i razočaranja koje vodi do filozofije ništavila. Tako, na kraju, može dostići carstvo Svevišnjega Gospodina.