STIH 11
ye yathā māṁ prapadyante
tāṁs tathaiva bhajāmy aham
mama vartmānuvartante
manuṣyāḥ pārtha sarvaśaḥ
ye – svi koji; yathā – kako; mām – Meni; prapadyante – predaju se; tān – njima; tathā – tako; eva – zacijelo; bhajāmi – uzvraćam; aham – Ja; mama – Moj; vartma – put; anuvartante – slijede; manuṣyāḥ – svi ljudi; pārtha – o Pṛthin sine; sarvaśaḥ – u svakom pogledu.
Kako Mi se netko preda, tako ga nagrađujem. Svatko slijedi Moj put u svakom pogledu, o Pṛthin sine.
SMISAO: Svatko traga za Kṛṣṇom u različitim vidovima Njegovih očitovanja. Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa djelomično se spoznaje kao Njegov neosobni sjaj, brahmajyoti, i kao sveprožimajuća Nad-duša, koja prebiva u svemu, pa tako i u atomima. No Kṛṣṇu u potpunosti spoznaju samo Njegovi čisti bhakte. Kṛṣṇa je predmet spoznaje svih osoba. Tako svatko biva zadovoljen u skladu sa svojom željom da ima odnos s Njim. U transcendentalnom svijetu Kṛṣṇa uzvraća Svojim čistim bhaktama u transcendentalnom odnosu, ovisno o željama bhakte. Neki bhakte žele Kṛṣṇu kao vrhovnog gospodara, neki kao osobnog prijatelja, neki kao sina, a neki kao ljubavnika. Kṛṣṇa sve bhakte jednako nagrađuje, u skladu s različitom snagom njihove ljubavi prema Njemu. U materijalnom svijetu postoji ista razmjena osjećaja i Gospodin ih jednako razmjenjuje s različitim vrstama obožavatelja. Čisti bhakte druže se s Njim osobno, i ovdje i u transcendentalnom carstvu, te mogu osobno služiti Gospodina kušajući tako transcendentalno blaženstvo služenja Gospodina s ljubavlju. Što se tiče impersonalista i onih koji žele počiniti duhovno samoubojstvo uništavanjem osobnog postojanja živoga bića, Kṛṣṇa i njima pomaže stapajući ih sa Svojim sjajem. Takvi impersonalisti ne prihvaćaju vječnu, blaženu Božansku Osobu; zato ne mogu uživati u blaženstvu transcendentalnoga osobnog služenja Gospodina, jer su ugušili svoju osobnost. Neki od njih, koji nisu utemeljeni čak ni u neosobnom postojanju, vraćaju se materijalnim djelatnostima kako bi očitovali svoje uspavane želje za djelovanjem. Takvim se osobama ne dopušta da odu na duhovne planete, ali im se ponovno pruža prilika da djeluju na materijalnim planetima. Koristoljubivim radnicima Gospodin, kao yajñeśvara, daruje željene rezultate njihovih propisanih dužnosti, a yogījima željene mistične moći. Drugim riječima, svačiji uspjeh ovisi samo o Njegovoj milosti, a sve vrste duhovnih procesa samo su različiti stupnjevi uspjeha na istom putu. Ako osoba ne dostigne najviše savršenstvo svjesnosti Kṛṣṇe, svi će njezini pokušaji ostati nesavršeni. To je potvrđeno u Śrīmad-Bhāgavatamu (2.3.10):
akāmaḥ sarva-kāmo vā
mokṣa-kāma udāra-dhīḥ
tīvreṇa bhakti-yogena
yajeta puruṣaṁ param
„Bez obzira na to želi li oslobođenje ili plodonosne rezultate ili nema želja (stanje bhakte), osoba se treba svim snagama truditi da obožava Svevišnju Božansku Osobu kako bi dostigla savršenstvo, čiji je vrhunac svjesnost Kṛṣṇe."