STIH 42
tasmād ajñāna-sambhūtaṁ
hṛt-sthaṁ jñānāsinātmanaḥ
chittvainaṁ saṁśayaṁ yogam
ātiṣṭhottiṣṭha bhārata
tasmāt – stoga; ajñāna-sambhūtam – rođenu iz neznanja; hṛt-stham – koja se nalazi u srcu; jñāna – znanja; asinā – oružjem; ātmanaḥ – o jastvu; chittvā – sasijeci; enam – tu; saṁśayam – sumnju; yogam – u yogi; ātiṣṭha – utemelji se; uttiṣṭha – ustani i bori se; bhārata – o potomče Bharate.
Stoga oružjem znanja sasijeci sumnje koje su se pojavile u tvom srcu zbog neznanja. Naoružan yogom, o Bhārata, ustani i bori se.
SMISAO: Sustav yoge objašnjen u ovom poglavlju zove se sanātana-yoga ili vječne djelatnosti živoga bića. Ova yoga obuhvaća dvije vrste žrtvenih djelatnosti: žrtvovanje materijalnih posjeda i znanje o jastvu, koje predstavlja čistu duhovnu djelatnost. Žrtvovanje materijalnih posjeda koje nije namijenjeno dostizanju duhovne spoznaje je materijalno. Ali žrtvovanje koje se vrši s duhovnim ciljem (u predanom služenju) je savršeno. Kada je riječ o duhovnim djelatnostima, one se također dijele na dvije vrste: razumijevanje vlastitoga jastva (ili svoga prirodnog položaja) i razumijevanje istine o Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Onaj tko slijedi put Bhagavad-gīte kakva jest može vrlo lako razumjeti ove dvije važne vrste duhovnoga znanja. Njemu nije teško steći savršeno znanje o jastvu kao Gospodinovu djeliću. To je znanje blagotvorno, jer takva osoba može lako shvatiti Gospodinove transcendentalne djelatnosti. Na samom početku ovoga poglavlja sam Svevišnji Gospodin govori o Svojim transcendentalnim djelatnostima. Onaj tko ne shvaća upute Bhagavad-gīte nevjeran je i smatra se da zloupotrebljava sićušnu neovisnost koju mu je dao Gospodin. Osoba koja unatoč takvim uputama ne shvati pravu prirodu Gospodina, kao vječne, blažene, sveznajuće Božanske Osobe nedvojbeno je najveća budala. Neznanje se može otkloniti postupnim prihvaćanjem načela svjesnosti Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe budi se različitim žrtvovanjima: žrtvovanjima polubogovima, žrtvovanjima Brahmanu, žrtvovanjem u celibatu, u obiteljskom životu, u vladanju osjetilima, u primjeni mistične yoge, u pokorama, u odricanju od materijalnih posjeda, u proučavanju Veda i u slijeđenju društvenog sustava zvanog varṇāśrama-dharma. Sve ove djelatnosti, utemeljene na reguliranu djelovanju, poznate su kao žrtvovanja. No najvažniji je čimbenik u svim tim djelatnostima samospoznaja. Onaj tko traga za tim ciljem pravi je učenik Bhagavad-gīte, dok onaj tko sumnja u Kṛṣṇin autoritet pada. Zato se savjetuje da Bhagavad-gītu ili bilo koji drugi spis proučavamo pod vodstvom vjerodostojna duhovnog učitelja, služeći ga i predajući mu se. Vjerodostojan duhovni učitelj pripada vječnom učeničkom naslijeđu i nimalo ne odstupa od uputa Bhagavad-gīte koje su prije mnogo milijuna godina bile prenijete bogu Sunca. To je naučavanje učeničkim naslijeđem koje potječe od boga Sunca bilo prenijeto u zemaljsko kraljevstvo. Zato trebamo slijediti put Bhagavad-gīte, kakav je opisan u samoj Gīti, i čuvati se sebičnih ljudi koji teže za osobnim veličanjem i koji odvraćaju druge od pravoga puta. Gospodin je nedvojbeno vrhovna osoba i Njegove su djelatnosti transcendentalne. Onaj tko to shvati oslobođena je osoba od samoga početka proučavanja Bhagavad-gīte.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja četvrtoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Transcendentalno znanje".