STIH 17
yuktāhāra-vihārasya
yukta-ceṣṭasya karmasu
yukta-svapnāvabodhasya
yogo bhavati duḥkha-hā
yukta – regulirano; āhāra – jede; vihārasya – odmara; yukta – regulirano; ceṣṭasya – onaj tko radom zarađuje za život; karmasu – u obavljanju dužnosti; yukta – umjeren; svapna-avabodhasya – spavanje i budnost; yogaḥ – primjenjujući yogu; bhavati – postaje; duḥkha-hā – smanjuje patnje.
Onaj tko je regulirao svoje navike poput jedenja, spavanja, odmaranja i rada može primjenom yoge ublažiti sve materijalne patnje.
SMISAO: Pretjerano zadovoljavanje tjelesnih potreba za hranom, snom, sigurnošću i razmnožavanjem može omesti napredovanje u yogi. Što se tiče jedenja, ono može biti regulirano samo kada jedemo prasādam, posvećenu hranu. Prema Bhagavad-gīti (9.26) Gospodinu Kṛṣṇi nudi se povrće, cvijeće, voće, žitarice, mlijeko itd. Na taj način osoba svjesna Kṛṣṇe automatski uči da ne jede hranu koja nije namijenjena ljudima ili nije hrana u vrlini. Što se tiče spavanja, osoba svjesna Kṛṣṇe uvijek budno obavlja svoje dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe, pa svako vrijeme nepotrebno provedeno u spavanju smatra velikim gubitkom. Avyartha-kālatvam: bhakta svjestan Kṛṣṇe ne može provesti ni minutu svoga života bez služenja Gospodina; ne može to podnijeti. Zato svoje spavanje svodi na najmanju mjeru. Njegov je uzor Śrīla Rūpa Gosvāmī, koji je uvijek služio Kṛṣṇu i nije mogao spavati više od dva sata na dan, a katkada čak ni toliko. Haridāsa Ṭhākura ne bi čak ni jeo prasādam ili spavao ako ne bi izvršio svoju dnevnu dužnost koja se sastojala od mantranja tri stotine tisuća imena na brojanici. Što se tiče rada, osoba svjesna Kṛṣṇe ne čini ništa što nije u Kṛṣṇinom interesu i zato je njezin rad uvijek reguliran i nedirnut osjetilnim uživanjem. Budući da nema govora o osjetilnom uživanju, osoba svjesna Kṛṣṇe nikada ne provodi vrijeme u materijalnoj dokolici. Za nju ne postoje materijalne bijede, jer je regulirala svoj rad, govor, spavanje, budnost i sve druge tjelesne djelatnosti.