STIH 18
yadā viniyataṁ cittam
ātmany evāvatiṣṭhate
nispṛhaḥ sarva-kāmebhyo
yukta ity ucyate tadā
yadā – kada; viniyatam – dovede u red; cittam – um i njegove djelatnosti; ātmani – u transcendenciji; eva – zacijelo; avatiṣṭhate – biva utemeljen; nispṛhaḥ – bez želja; sarva – za svim vrstama; kāmebhyaḥ – materijalnog osjetilnog zadovoljstva; yuktaḥ – potpuno utemeljen u yogi; iti – tako; ucyate – kaže se; tadā – tada.
Kada yogī primjenom yoge ovlada umnim djelatnostima i utemelji se u transcendenciji – oslobođen svih materijalnih želja – kaže se da je potpuno utemeljen u yogi.
SMISAO: Djelatnosti yogīja razlikuju se od djelatnosti obična čovjeka, jer yogī odbacuje sve materijalne želje – od kojih je seks glavna. Savršeni yogī tako vlada djelatnostima uma da ga nikakva materijalna želja ne može više uznemiriti. Prema Śrīmad-Bhāgavatamu (9.4.18–20), osobe svjesne Kṛṣṇe automatski dostižu taj stadij savršenstva:
sa vai manaḥ kṛṣṇa-padāravindayor
vacāṁsi vaikuṇṭha-guṇānuvarṇane
karau harer mandira-mārjanādiṣu
śrutiṁ cakārācyuta-sat-kathodaye
mukunda-liṅgālaya-darśane dṛśau
tad-bhṛtya-gātra-sparśe ’ṅga-saṅgamam
ghrāṇaṁ ca tat-pāda-saroja-saurabhe
śrīmat-tulasyā rasanāṁ tad-arpite
pādau hareḥ kṣetra-padānusarpaṇe
śiro hṛṣīkeśa-padābhivandane
kāmaṁ ca dāsye na tu kāma-kāmyayā
yathottama-śloka-janāśrayā ratiḥ
„Kralj Ambarīṣa najprije je usredotočio svoj um na lotosolika stopala Gospodina Kṛṣṇe. Potom je svoje riječi upotrijebio za opisivanje Gospodinovih transcendentalnih odlika, svoje ruke za čišćenje Gospodinova hrama, svoje uši za slušanje o Gospodinovim djelatnostima, svoje oči za gledanje Gospodinovih transcendentalnih oblika, svoje tijelo za dodirivanje tijela bhakta, svoj nos za mirisanje lotosovih cvjetova ponuđenih Gospodinu, svoj jezik za kušanje lišća biljke tulasī ponuđena Gospodinovim lotosolikim stopalima, svoje noge za obilaženje svetih mjesta i posjećivanje Gospodinova hrama, svoju glavu za odavanje poštovanja Gospodinu, a svoje želje za ostvarivanje Gospodinove misije. Sve te transcendentalne djelatnosti dolikuju čistom bhakti."
Taj transcendentalni stadij može za sljedbenike impersonalizma biti subjektivno neopisiv, ali za osobu svjesnu Kṛṣṇe postaje vrlo lak i praktičan, kao što možemo vidjeti iz opisa djelatnosti Mahārāje Ambarīṣe. Ako um nije usredotočen na Gospodinova lotosolika stopala zahvaljujući neprestanu sjećanju, takve transcendentalne djelatnosti nisu praktične. U predanu služenju takve se propisane djelatnosti nazivaju arcana, služenje Gospodina svim osjetilima. Osjetila i um moraju biti aktivni. Samo odricanje nije praktično. Stoga je za ljude – osobito one koji nisu prihvatili red odricanja – transcendentalno zaokupljanje osjetila i uma opisanim djelatnostima savršen proces za dostizanje transcendentalnog cilja, koji se u Bhagavad-gīti naziva yukta.