STIH 15

SMISAO: U Bhagavad-gīti rečeno je da se strogi zakoni materijalne prirode mogu nadvladati predavanjem Vrhovnoj Osobi, Kṛṣṇi. Može se postaviti pitanje: „Kako to da se obrazovani filozofi, znanstvenici, poslovni ljudi, vladini službenici i svi vođe običnih ljudi ne predaju Śrī Kṛṣṇi, svemoćnoj Božanskoj Osobi?" Vođe čovječanstva već mnogo godina i života na različite načine prave velike planove, uporno tragajući za muktijem, oslobođenjem od zakona materijalne prirode. Međutim, ako se to oslobođenje može dostići samim predavanjem lotosolikim stopalima Svevišnje Božanske Osobe, zašto onda ti inteligentni vođe, zaokupljeni napornim radom, ne prihvaćaju ovu jednostavnu metodu?

Gītā vrlo otvoreno odgovara na to pitanje. Istinski učeni vođe društva, kao što su Brahmā, Śiva, Kapila, Kumāre, Manu, Vyāsa, Devala, Asita, Janaka, Prahlāda, Bali i kasnije Madhvācārya, Rāmānujācārya, Śrī Caitanya i mnogi drugi – koji su vjerni filozofi, političari, učitelji i znanstvenici – predaju se lotosolikim stopalima Vrhovne Osobe, svemoćnog autoriteta. Oni koji nisu pravi filozofi, znanstvenici, učitelji i vladari, ali se predstavljaju kao takvi kako bi stekli materijalnu dobrobit, ne prihvaćaju plan ili put Svevišnjega Gospodina. Oni nemaju pojma o Bogu. Samo smišljaju svjetovne planove i time povećavaju probleme materijalnog postojanja u uzaludnu nastojanju da ih riješe. Materijalna energija (priroda) tako je moćna da može omesti neovlaštene planove ateista i obezvrijediti znanje „planskih komisija".

Ateistički kovači planova ovdje su opisani riječju duṣkṛtinaḥ, koja znači „nitkovi". Kṛti se odnosi na onoga tko čini zaslužna djela. Ateist koji pravi planove može također biti vrlo inteligentan i zaslužan, jer je za ostvarenje bilo kojega velikog plana, dobrog ili lošeg, potrebna inteligencija. No ateist nepravilno koristi svoju inteligenciju za ometanje plana Svevišnjega Gospodina i zato se naziva duṣkṛtī, što znači da su njegova inteligencija i napori pogrešno usmjereni.

U Gīti je jasno rečeno da materijalna energija djeluje po nalogu Svevišnjega Gospodina. Nema neovisni autoritet. Ona djeluje poput sjene, koja prati kretnje svoga izvora. Unatoč tome materijalna je energija vrlo moćna i ateist zbog svoje bezbožnosti ne može shvatiti kako ona djeluje niti može shvatiti plan Svevišnjega Gospodina. Pod utjecajem iluzije i guṇa strasti i neznanja svi njegovi planovi bivaju osujećeni, kao u slučaju Hiraṇyakaśipua i Rāvaṇe, čiji su planovi bili smrvljeni u prah iako su obojica posjedovala materijalnu naobrazbu znanstvenika, filozofa, vladara i učitelja. Postoje četiri vrste takvih duṣkṛtina, tj. nitkova.

(1) Mūḍhe su vrlo budalasti ljudi, poput tovarnih životinja koje teško rade. Oni žele sami uživati u plodovima svoga rada i zato ih se ne žele odreći i dati ih Svevišnjem. Tipičan primjer tovarne životinje je magarac. Tu životinju gospodar tjera da teško radi. Magarac ne zna za koga tako teško radi dan i noć. Zadovoljan je kad napuni trbuh busenom trave, kratko odspava u strahu od gospodarevih batina i zadovolji svoj seksualni apetit, izlažući se opasnosti da ga magarica izrita. Katkada recitira pjesme i filozofiju, ali to njakanje drugima samo smeta. To je položaj budalastoga koristoljubivog radnika koji ne zna za koga treba raditi. Ne zna da je karma (djelovanje) namijenjena yajñi (žrtvovanju).

Oni koji teško rade dan i noć kako bi se oslobodili tereta dužnosti što su ih sami stvorili najčešće kažu da nemaju vremena za slušanje o besmrtnosti živoga bića. Takvi mūḍhe smatraju da su uništive materijalne dobrobiti sve u životu – unatoč činjenici da uživaju samo u djeliću plodova svoga rada. Ponekad, radi materijalne dobiti, danima ne spavaju i premda imaju čireve i lošu probavu, zadovoljni su s malo hrane. Zaokupljeni su samo teškim danonoćnim radom za dobrobit iluzornih gospodara. Ne znajući tko je njihov pravi gospodar, budalasti radnici trate svoje dragocjeno vrijeme služeći Mamonu. Nažalost, nikada se ne predaju vrhovnom gospodaru svih gospodara, niti odvajaju vrijeme za slušanje o Njemu iz pravih izvora. Svinja koja jede izmet ne mari za slatkiše napravljene od šećera i masla. Slično tome, budalasti će radnik neumorno slušati o valovima osjetilnog uživanja ovoga privremenog svijeta, ali će imati vrlo malo vremena za slušanje o životnoj sili koja pokreće materijalni svijet.

(2) Druga su vrsta duṣkṛtīja ili nitkova narādhame, najniži među ljudima. Nara znači ljudsko biće, a adhama znači najniže. Od 8 400 000 različitih vrsta života, 400 000 vrsta su ljudske. Njima pripada veći broj nižih oblika ljudskog života, koji su uglavnom necivilizirani. Civiliziranim ljudskim bićima smatraju se ona koja slijede propisana načela društvenog, političkog i pobožnog života. Ljudi koji imaju razvijen društveni i politički život, ali ne slijede religijska načela, moraju se smatrati narādhamama. Religija bez Boga nije religija, jer je svrha slijeđenja religijskih načela spoznati Vrhovnu Istinu i naš odnos s Njim. U Gīti Svevišnji jasno izjavljuje da je Vrhovna Istina i da nitko nije viši od Njega. Svrha je civiliziranog oblika ljudskog života oživljavanje izgubljene svijesti o vječnom odnosu s Vrhovnom Istinom, Božanskom Osobom Śrī Kṛṣṇom, koji je svemoćan. Onaj tko propusti tu priliku ubraja se u narādhame. Iz razotkrivenih spisa saznajemo da se zametak u maternici (u krajnje neudobnu položaju) moli Bogu za spasenje i obećava da će čim izađe obožavati samo Njega. Po prirodnom nagonu, svako se živo biće u nevolji moli Bogu, jer je vječno povezano s Njim, no nakon rođenja dijete zbog utjecaja māye, iluzorne energije, zaboravlja porođajne muke i svoga izbavitelja.

Dužnost je djetetovih staratelja da u njemu ožive uspavanu božansku svjesnost. Deset obrednih procesa pročišćenja, propisanih u zbirci religijskih načela zvanoj Manu-smṛti, namijenjeno je oživljavanju svjesnosti Boga u sustavu varṇāśrame. Međutim danas se nigdje u svijetu ne slijedi nijedan proces i zato 99,9 posto stanovništva pripada kategoriji narādhama.

Kada svi stanovnici postanu narādhame, svemoćna energija fizičke prirode prirodno obezvređuje svu njihovu tobožnju naobrazbu. Prema standardu Gīte učen je onaj tko vidi jednakim očima učenog brāhmaṇu, psa, kravu, slona i čovjeka koji jede pse. To je vizija pravog bhakte. Śrī Nityānanda Prabhu, inkarnacija Boga u obliku božanskog učitelja, izbavio je tipične narādhame, braću Jagāja i Mādhāja i pokazao kako pravi bhakta iskazuje milost najnižim ljudima. Narādhama koga je osudila Božanska Osoba može samo milošću bhakte ponovno oživiti svoju duhovnu svjesnost.

Promičući bhāgavata-dharmu, odnosno djelatnosti bhakta, Śrī Caitanya Mahāprabhu preporučio je ljudima da ponizno slušaju poruku Božanske Osobe. Bit je te poruke Bhagavad-gītā. Najniža ljudska bića mogu se izbaviti samo poniznim procesom slušanja, ali nažalost, ona ne žele čak ni slušati te poruke, a da ne govorimo o predavanju volji Svevišnjega Gospodina. Narādhame, najniži ljudi, potpuno zanemaruju glavnu dužnost ljudskoga bića.

(3) Sljedećoj vrsti duṣkṛtīja pripadaju māyayāpahṛta-jñāne, oni čije je znanje svojim utjecajem poništila iluzorna materijalna energija. Oni su većinom vrlo učeni ljudi – veliki filozofi, pjesnici, književnici, znanstvenici itd. – ali ih iluzorna energija zavodi i zato se ne pokoravaju Svevišnjem Gospodinu.

Danas su māyayāpahṛta-jñāne brojni, pa čak i među poznavateljima Bhagavad-gīte. U Gīti je jednostavnim riječima objašnjeno da je Śrī Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. Nitko Mu nije ravan niti je itko veći od Njega. Opisan je kao otac Brahme, prvobitnog oca svih ljudskih bića. Ustvari, rečeno je da je Śrī Kṛṣṇa otac ne samo Brahme, već svih životnih vrsta. On je temelj neosobnog Brahmana i Paramātme; Nad-duša u svakom biću Njegova je potpuna ekspanzija. On je podrijetlo svega i svakome se savjetuje da se preda Njegovim lotosolikim stopalima. Unatoč svim tim jasnim izjavama māyayāpahṛta-jñāne ismijavaju Svevišnjega Gospodina, smatrajući Ga običnim ljudskim bićem. Ne znaju da je blagoslovljeni oblik ljudskoga bića napravljen po uzoru na vječni transcendentalni oblik Svevišnjega Gospodina.

Sva neovlaštena tumačenja Gīte koja iznose māyayāpahṛta-jñāne izvan sustava paramparā samo su kameni spoticanja na putu duhovnog razumijevanja. Obmanuti se tumači ne predaju lotosolikim stopalima Śrī Kṛṣṇe niti poučavaju druge slijeđenju tog načela.

(4) Posljednja su vrsta duṣkṛtīja āsuraṁ bhāvam āśrite, sljedbenici demonskih načela. Oni su otvoreni ateisti. Neki od njih tvrde da Svevišnji Gospodin nikada ne može sići u materijalni svijet, ali ne mogu iznijeti nijedan valjan razlog zašto ne bi mogao. Neki Ga podređuju neosobnom vidu, iako Gītā sadrži suprotne izjave. Zavideći Svevišnjoj Božanskoj Osobi, ateist će predstaviti različite lažne inkarnacije izmišljene u tvornici njegova uma. Takve osobe, čije je glavno načelo života vrijeđanje Božanske Osobe, ne mogu se predati lotosolikim stopalima Śrī Kṛṣṇe.

Śrī Yāmunācārya Alabandaru iz južne Indije rekao je: „O Gospodine moj! Svi spisi za osobe u vrlini potvrđuju Tvoj identitet, a poznati autoriteti, glasoviti po dubini svoga znanja o transcendentalnom nauku i puni božanskih odlika, priznaju Tvoje postojanje, ali unatoč svemu tome, unatoč Tvojim neobičnim odlikama, pojavama i djelatnostima, sljedbenici ateističkih načela ne mogu Te spoznati."

Prema tome (1) vrlo budalaste osobe, (2) najniži među ljudima, (3) obmanuti spekulanti i (4) otvoreni ateisti, spomenuti u ovom stihu, nikada se ne predaju lotosolikim stopalima Božanske Osobe, unatoč svim savjetima spisa i autoriteta.