STIH 16
catur-vidhā bhajante māṁ
janāḥ su-kṛtino ’rjuna
ārto jijñāsur arthārthī
jñānī ca bharatarṣabha
catuḥ-vidhāḥ – četiri vrste; bhajante – služe; mām – Mene; janāḥ – osoba; su-kṛtinaḥ – pobožnih; arjuna – o Arjuna; ārtaḥ – nesretni; jijñāsuḥ – znatiželjni; artha-arthī – željni materijalnih dobrobiti; jñānī – koji poznaju pravu prirodu stvari; ca – također; bharata-ṛṣabha – o najbolji potomče Bharate.
O najbolji potomče Bharate, četiri vrste pobožnih ljudi – nesretni, željni bogatstva, znatiželjni i oni koji tragaju za znanjem o Apsolutu – počinju Me predano služiti.
SMISAO: Za razliku od nitkova ove osobe slijede načela propisana u spisima. Nazivaju se sukṛtinaḥ, što znači da se pokoravaju propisima spisa i ćudorednih i društvenih zakona te su manje-više predani Svevišnjem Gospodinu. Njima pripadaju četiri vrste ljudi – oni koji su ponekad nesretni, oni kojima je potreban novac, oni koji su ponekad znatiželjni i oni koji ponekad tragaju za znanjem o Apsolutnoj Istini. Te osobe u raznim okolnostima prilaze Svevišnjem Gospodinu da bi Ga predano služile. Nisu čisti bhakte, jer u zamjenu za predano služenje žele ostvariti neku težnju. Čisto predano služenje oslobođeno je težnji i želja za materijalnim dobitkom. U Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (1.1.11) nalazimo ovu definiciju čiste predanosti:
anyābhilāṣitā-śūnyaṁ
jñāna-karmādy-anāvṛtam
ānukūlyena kṛṣṇānu-
śīlanaṁ bhaktir uttamā
„Osoba treba povoljno transcendentalno služiti Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇu s ljubavlju i ne smije željeti da plodonosnim djelovanjem i filozofskom spekulacijom stekne materijalnu dobrobit. To se naziva čisto predano služenje."
Kad ove četiri vrste osoba priđu Svevišnjem Gospodinu kako bi Ga predano služile i potpuno se pročiste, družeći se s čistim bhaktom, postaju čisti bhakte. Što se tiče nitkova, za njih je predano služenje vrlo teško, jer vode sebičan, neuredan život, bez duhovnih ciljeva. Ali ako neki od njih dođu u dodir s čistim bhaktom, čak i oni postaju čisti bhakte.
Ljudi koji su uvijek zauzeti plodonosnim djelatnostima prilaze Gospodinu kada se nađu u nevolji i druže se s čistim bhaktama. Tako u svojoj nevolji postaju Gospodinovi bhakte. Razočarane osobe također katkada prilaze čistim bhaktama kako bi se s njima družile i razvijaju želju za spoznajom Boga. Suočeni s neuspjehom u svim oblastima znanja, suhoparni filozofi ponekad žele steći znanje o Bogu i prilaze Svevišnjem Gospodinu kako bi Ga transcendentalno služili i tako transcendirali znanje o neosobnom Brahmanu i lokaliziranoj Paramātmi te milošću Svevišnjega Gospodina ili Njegova čistog bhakte spoznali osobni vid Boga. Sve u svemu, kada se nesretni, znatiželjni, oni koji tragaju za znanjem i oni kojima je potreban novac oslobode svih materijalnih želja i u potpunosti shvate da materijalna nagrada nema nikakve veze s duhovnim napretkom, postaju čisti bhakte. Sve dok ne dostignu takvu pročišćenu razinu, bhakte koji transcendentalno služe Gospodina okaljani su plodonosnim djelovanjem, potragom za svjetovnim znanjem itd. Sve to moraju transcendirati prije nego što se mogu uzdići na razinu čistoga predanog služenja.