STIH 8
raso ’ham apsu kaunteya
prabhāsmi śaśi-sūryayoḥ
praṇavaḥ sarva-vedeṣu
śabdaḥ khe pauruṣaṁ nṛṣu
rasaḥ – okus; aham – Ja; apsu – vode; kaunteya – o Kuntīn sine; prabhā – svjetlost; asmi – Ja sam; śaśi-sūryayoḥ – Mjeseca i Sunca; praṇavaḥ – tri slova a-u-m; sarva – u svim; vedeṣu – Vedama; śabdaḥ – zvučna vibracija; khe – u eteru; pauruṣam – sposobnost; nṛṣu – u ljudima.
O Kuntīn sine, Ja sam okus vode, svjetlost Sunca i Mjeseca, slog oṁ u vedskim mantrama, zvuk u eteru i sposobnost u čovjeku.
SMISAO: Ovaj stih objašnjava kako Gospodin sve prožima Svojim različitim materijalnim i duhovnim energijama. Svevišnjega Gospodina na početku možemo opaziti po Njegovim različitim energijama i na taj način spoznajemo Njegov neosobni vid. Kao što poluboga Sunca opažamo po njegovoj sveprožimajućoj energiji, sunčevoj svjetlosti, tako Gospodina, premda se nalazi u Svom vječnom prebivalištu, opažamo po Njegovim sveprožimajućim energijama. Okus je aktivno načelo vode. Nitko ne voli piti morsku vodu, jer je čisti okus vode pomiješan sa solju. Privlačnost prema vodi ovisi o čistoći okusa, koji je jedna od Gospodinovih energija. Impersonalist opaža Gospodinovu nazočnost u vodi po njezinu okusu, a personalisti slave Gospodina jer ih milostivo opskrbljuje vodom koja može ugasiti žeđ. Na taj način možemo opaziti Svevišnjeg. Ustvari, ne postoji sukob mišljenja između personalista i impersonalista. Onaj tko je spoznao Boga zna da su osobno i neosobno shvaćanje istodobno prisutni u svemu i da ne postoji proturječje. Stoga je Gospodin Caitanya postavio Svoje uzvišeno načelo acintya bhede i abheda-tattve, istodobne istovjetnosti i različitosti.
Svjetlost Sunca i Mjeseca također izvorno emanira iz brahmajyotija, Gospodinova neosobnog sjaja, a praṇava, ili oṁkāra, transcendentalni zvuk kojim počinje svaka vedska himna, oslovljava Svevišnjega Gospodina. Budući da se impersonalisti boje oslovljavanja Gospodina Kṛṣṇe Njegovim bezbrojnim imenima, više vole izgovarati transcendentalni zvuk oṁkāru, ali ne shvaćaju da je oṁkāra zvučno očitovanje Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe prostire se svuda, a onaj je tko shvaća svjesnost Kṛṣṇe blagoslovljen. Oni koji ne poznaju Kṛṣṇu nalaze se u iluziji. Tako znanje o Kṛṣṇi predstavlja oslobođenje, a neznanje o Njemu ropstvo.