STIH 1
śrī-bhagavān uvāca
idaṁ tu te guhya-tamaṁ
pravakṣyāmy anasūyave
jñānaṁ vijñāna-sahitaṁ
yaj jñātvā mokṣyase ’śubhāt
śrī-bhagavān uvāca – Svevišnja Božanska Osoba reče; idam – ovo; tu – ali; te – tebi; guhya-tamam – najpovjerljivije; pravakṣyāmi – govorim; anasūyave – nezavidnom; jñānam – znanje; vijñāna – spoznato znanje; sahitam – sa; yat – kojim; jñātvā – kad shvatiš; mokṣyase – bit ćeš oslobođen; aśubhāt – bijedna materijalnog postojanja.
Svevišnja Božanska Osoba reče: Dragi Moj Arjuna, budući da Mi nikada ne zavidiš, prenijet ću ti ovo najpovjerljivije znanje i spoznaju, zahvaljujući kojem ćeš biti oslobođen bijeda materijalnog postojanja.
SMISAO: Slušajući sve više o Svevišnjem Gospodinu, bhakta postaje prosvijetljen. Taj proces slušanja preporučen je u Śrīmad-Bhāgavatamu: „Poruke Svevišnje Božanske Osobe pune su moći, koje se mogu spoznati kroz razgovore o Vrhovnom Bogu u društvu bhakta. Ta se spoznaja ne može dostići u društvu umnih spekulanata ili akademski učenih ljudi, jer predstavlja spoznato znanje."
Bhakte neprestano služe Svevišnjega Gospodina. On shvaća mentalitet i iskrenost živoga bića koje djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe te mu daje inteligenciju potrebnu za razumijevanje nauka o Kṛṣṇi u društvu bhakta. Razgovori o Kṛṣṇi imaju veliku moć i ako se sretna osoba druži s bhaktama i pokuša usvojiti znanje, sigurno će napredovati u duhovnoj spoznaji. Želeći ohrabriti Arjunu da još više napreduje u moćnom služenju Njega, Gospodin Kṛṣṇa opisuje u ovom poglavlju teme povjerljivije od onih o kojima je već govorio.
Sam je početak Bhagavad-gīte, prvo poglavlje, manje-više uvod u ostali dio knjige. Duhovno znanje opisano u drugom i trećem poglavlju naziva se povjerljivim. Teme o kojima se govori u sedmom i osmom poglavlju posebno se odnose na predano služenje i nazivaju se još povjerljivijim, jer donose prosvjetljenje u svjesnosti Kṛṣṇe. No u devetom se poglavlju opisuje neokaljana, čista predanost. Zato se deveto poglavlje naziva najpovjerljivijim. Onaj tko je utemeljen u najpovjerljivijem znanju o Kṛṣṇi prirodno je transcendentalan. Zato ne doživljava materijalne patnje, iako se nalazi u materijalnom svijetu. U Bhakti-rasāmṛta-sindhuu rečeno je da je onaj tko iskreno želi služiti Svevišnjega Gospodina s ljubavlju oslobođen, iako se nalazi u uvjetovanu stanju materijalnog postojanja. Slično tome, u desetom poglavlju Bhagavad-gīte bit će objašnjeno da je onaj tko tako djeluje oslobođena osoba.
Ovaj prvi stih ima poseban značaj. Riječi idaṁ jñānam („ovo znanje") odnose se na čisto predano služenje, koje se sastoji od devet različitih djelatnosti: slušanja, pjevanja, sjećanja, služenja, obožavanja, upućivanja molitvi, pokoravanja, održavanja prijateljstva i predavanja svega. Slijeđenjem ovih devet procesa predana služenja osoba se uzdiže na razinu duhovne svjesnosti, svjesnosti Kṛṣṇe. Kada se njezino srce tako pročisti od materijalnih nečistoća, može shvatiti nauk o Kṛṣṇi. Samo shvaćanje da živo biće nije materijalno, nije dovoljno. To može biti početak duhovne spoznaje, ali trebamo uvidjeti razliku između djelatnosti tijela i duhovnih djelatnosti onoga tko shvaća da nije tijelo.
U sedmom smo poglavlju već govorili o obiljima Svevišnjega Gospodina, o Njegovim različitim energijama, o višoj i nižoj prirodi te čitavom materijalnom očitovanju. Sada će u devetom poglavlju biti opisane Gospodinove slave.
U ovom je stihu također značajna riječ anusūyave. Svi tumači, čak i vrlo učeni, obično zavide Kṛṣṇi, Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Čak i najučeniji među njima tumače Bhagavad-gītu vrlo netočno. Budući da zavide Kṛṣṇi, njihova su tumačenja beskorisna. Tumačenja Gospodinovih bhakta su vjerodostojna. Nitko ne može objasniti Bhagavad-gītu ili izložiti savršeno znanje o Kṛṣṇi ako zavidi Kṛṣṇi. Onaj tko kritizira Kṛṣṇin karakter, iako Ga ne poznaje, nije ništa drugo do budala. Zato takva tumačenja trebamo vrlo pažljivo izbjegavati. Onaj tko shvaća da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba, čista i transcendentalna osoba, steći će veliku dobrobit od ovih poglavlja.