STIH 2

SMISAO: Ovo se poglavlje Bhagavad-gīte naziva kraljem naobrazbe jer predstavlja bit svih naučavanja i filozofija koje su ranije bile objašnjene. Među najistaknutije filozofe u Indiji ubrajaju se Gautama, Kaṇāda, Kapila, Yājñavalkya, Śāṇḍilya te Vaiśvānara. Tu je i Vyāsadeva, pisac Vedānta-sūtre. Tako na polju filozofije ili transcendentalnog znanja nema pomanjkanja znanja. U ovom stihu Gospodin kaže da je ovo poglavlje kralj sveg takva znanja, bit sveg znanja koje se može steći proučavanjem Veda i različitih vrsta filozofije. Najpovjerljivije je zato što povjerljivo ili transcendentalno znanje obuhvaća razumijevanje razlike između duše i tijela. Kralj sveg povjerljivog znanja doseže vrhunac u predanu služenju.

Ljudi obično ne uče ovo povjerljivo znanje; uče vanjsko znanje. Što se tiče obične naobrazbe, ljudi proučavaju toliko mnogo oblasti: politiku, sociologiju, fiziku, kemiju, matematiku, astronomiju, strojarstvo itd. U čitavu svijetu ima toliko mnogo područja znanja i velikih sveučilišta, ali nažalost nema ni jednoga sveučilišta ili obrazovne ustanove na kojima se predaje nauk o duhovnoj duši, premda je duša najvažniji dio tijela. Ako duša nije prisutna u tijelu, ono nema nikakvu vrijednost. Ipak, ljudi pridaju veliku važnost tjelesnim životnim potrebama, ne mareći za živu dušu.

Bhagavad-gītā, posebno od drugoga poglavlja nadalje, naglašava važnost duše. Na samom početku, Gospodin kaže da je tijelo uništivo, a duša neuništiva (antavanta ime dehā nityasyoktāḥ śarīriṇaḥ). Samo znanje da se duhovna duša razlikuje od tijela i da je njezina priroda nepromjenjiva, neuništiva i vječna, predstavlja povjerljivi dio znanja, ali ne pruža pozitivno znanje o duši. Ljudi katkada imaju dojam da se duša razlikuje od tijela i da kada tijelo umre, ili se osoba oslobodi tijela, duša ostaje u praznini i gubi osobnost. No ustvari to nije istina. Kako duša, koja je u tijelu tako aktivna, može biti neaktivna nakon oslobođenja od tijela? Ona je uvijek aktivna. Ako je vječna, onda je vječno aktivna, a njezine djelatnosti u duhovnom carstvu predstavljaju najpovjerljiviji dio duhovnog znanja. Zato su ovdje opisane kao kralj sveg znanja, najpovjerljiviji dio sveg znanja.

Ovo je znanje najčistiji oblik sveg djelovanja. To je objašnjeno u vedskoj književnosti. Analiza čovjekovih grešnih djelatnosti u Padma Purāṇi pokazuje da su one posljedice uzastopna grešnog djelovanja. Osobe zaokupljene plodonosnim djelatnostima zapleću se u razne stadije i oblike grešnih posljedica. Na primjer, kada se sjeme drveta posije, drvo ne počinje odmah rasti; za to je potrebno neko vrijeme. Najprije se pojavljuje mladica, koja poprima oblik drveta. Ono potom cvjeta i donosi plodove i kad cvjetovi procvjetaju, a plodovi sazru, osobe koje su posijale sjeme drveta u njima uživaju. Slično tome, čovjek može počiniti grešno djelo kojem, kao i sjemenu, treba neko vrijeme da sazre. Postoje različiti stadiji. Osoba može okončati grešnu djelatnost, ali posljedice ili plodove tog grešnog djela tek treba ispaštati. Postoje grijesi koji još uvijek imaju oblik sjemena i grijesi koji su već sazreli i donijeli plod, koji doživljavamo kao nesreću i patnju.

Kao što je bilo objašnjeno u dvadeset osmom stihu sedmoga poglavlja, osoba koja se potpuno oslobodila posljedica svih grešnih djela i potpuno posvetila pobožnim djelatnostima, oslobođena dvostranosti materijalnog svijeta, počinje predano služiti Svevišnju Božansku Osobu, Kṛṣṇu. Drugim riječima, oni koji predano služe Svevišnjega Gospodina već su se oslobodili svih posljedica. Ta je izjava potvrđena u Padma Purāṇi:

Ako netko predano služi Svevišnju Božansku Osobu, sve njegove grešne posljedice postupno iščezavaju, bez obzira jesu li sazrele, nezrele ili u obliku sjemena. Predano služenje ima veoma veliku moć pročišćavanja i naziva se pavitram uttamam, najčistijim. Uttama znači transcendentalno. Tamas se odnosi na materijalni svijet, tamu, a uttama na ono što je transcendentalno prema materijalnim djelatnostima. Nikada ne bismo trebali smatrati da su djelatnosti predana služenja materijalne, iako katkada bhakte naizgled postupaju kao obični ljudi. Onaj tko može vidjeti i tko je upućen u predano služenje znat će da njihove djelatnosti nisu materijalne. Sve su duhovne i pune predanosti, neokaljane materijalnim guṇama prirode.

Rečeno je da je predano služenje tako savršeno da se rezultati mogu izravno opaziti. Taj neposredni rezultat doista se opaža i naše nam iskustvo pokazuje da svatko tko pjeva bez uvreda Kṛṣṇina sveta imena (Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare) osjeća neko transcendentalno zadovoljstvo i veoma se brzo pročišćava od svih materijalnih nečistoća. To možemo vidjeti. Ako uz slušanje pokušava prenijeti ljudima poruku o predanom služenju ili pomaže misionarske djelatnosti svjesnosti Kṛṣṇe, postupno će osjetiti kako duhovno napreduje. To napredovanje u duhovnom životu ne ovisi ni o kakvoj prethodnoj naobrazbi ili kvalifikaciji. Proces je tako čist da se osoba pročišćava samim slijeđenjem toga procesa.

To je potvrđeno u Vedānta-sūtri (3.2.26): prakāśaś ca karmaṇy abhyāsāt. „Predano je služenje tako moćno da samim djelovanjem s predanošću osoba nedvojbeno biva prosvijetljena." To možemo vidjeti na primjeru Nārade, koji je u svom prošlom životu bio sin sluškinje. Nije bio obrazovan niti se rodio u bogatoj obitelji, ali kad je Nāradina majka služila velike bhakte, ponekad ih je, u njezinoj odsutnosti, i sam služio. Nārada osobno kaže:

U ovom stihu Śrīmad-Bhāgavatama (1.5.25) Nārada opisuje svoj prošli život svom učeniku Vyāsadevi. On kaže da se blisko družio s pročišćenim bhaktama dok ih je kao dječak služio za četiri mjeseca njihova boravka. Katkada bi ti mudraci ostavili ostatke hrane na svojim tanjurima i dječak, koji je prao njihove tanjure, poželio je da ih kuša. Zato je zamolio velike bhakte za dopuštenje i kada su se oni složili, pojeo je ostatke i tako se oslobodio svih grešnih posljedica. Nastavivši jesti ostatke njihove hrane, postupno je postao osoba čista srca poput mudraca. Veliki su bhakte slušajući i pjevajući uživali u draži neprestana predanog služenja Gospodina i Nārada je postupno razvio isti ukus. Nārada dalje kaže:

Družeći se s mudracima, Nārada je razvio ukus za slušanje i pjevanje o Gospodinovim slavama i veliku želju za predanim služenjem. Stoga, kao što je rečeno u Vedānta-sūtri – prakāśaś ca karmaṇy abhyāsāt: samim predanim služenjem osoba stječe razumijevanje i sve joj se razotkriva. To se naziva pratyakṣa, izravno opažanje.

Riječ dharmyam znači „put religije". Nārada je bio sin sluškinje. Nije imao mogućnost školovanja. Pomagao je majci, koja je na sreću učinila neku službu za bhakte. Dječak je Nārada također dobio priliku da učini neku službu i jednostavno zahvaljujući druženju dostigao je najviši cilj religije. Najviši je cilj svake religije predano služenje, kao što je rečeno u Śrīmad-Bhāgavatamu (sa vai puṁsāṁ paro dharmo yato bhaktir adhokṣaje). Većina pobožnih ljudi ne zna da je najviše savršenstvo religije predano služenje. Kao što smo već objasnili u tumačenju posljednjeg stiha osmoga poglavlja, (vedeṣu yajñeṣu tapaḥsu caiva), za samospoznaju je obično potrebno vedsko znanje. Ali možemo vidjeti da je Nārada, iako nikada nije pohađao školu duhovnog učitelja i nije bio poučen vedskim načelima, stekao najviši rezultat proučavanja Veda. Taj je proces tako moćan da može uzdignuti do najvišeg savršenstva čak i onoga tko ne slijedi redovito proces religije. Kako je to moguće? To je potvrđeno u vedskoj književnosti: ācāryavān puruṣo veda. Onaj tko se druži s velikim ācāryama, čak i ako nije obrazovan niti je ikada proučavao Vede, može steći sve znanje potrebno za spoznaju.

Proces predanog služenja slijedi se s radošću (susukham). Zašto? Predano služenje sastoji se od śravaṇaṁ kīrtanaṁ viṣṇoḥ. Tako možemo slušati pjevanje Gospodinovih slava ili pohađati filozofska predavanja ovlaštenih ācārya o transcendentalnom znanju. Jednostavno sjedeći možemo učiti. Potom možemo pojesti ostatke hrane ponuđene Bogu, lijepa ukusna jela. U svim je prilikama predano služenje puno radosti. Čak i kada smo pogođeni najvećim siromaštvom možemo predano služiti. Gospodin kaže – patraṁ puṣpaṁ phalaṁ toyam: spreman je prihvatiti od bhakte bilo kakvu ponudu, bilo što. Bilo tko, bez obzira na društveni položaj, može ponuditi čak i list, plod, malo voća ili vode, koji se mogu naći u svim dijelovima svijeta, i to će biti prihvaćeno, ako se ponudi s ljubavlju. U povijesti ima mnogo primjera takva služenja. Jednostavno osjetivši miris lišća biljke tulasī ponuđena Gospodinovim lotosolikim stopalima, veliki mudraci, kao što je Sanat-kumāra, postali su veliki bhakte. Proces je predanog služenja stoga veoma lijep i može se vršiti u radosnu raspoloženju. Bog prihvaća samo ljubav s kojom Mu nudimo stvari.

U ovom je stihu rečeno da predano služenje postoji vječno. Nije privremeno, kao što tvrde māyāvādī filozofi. Premda se ponekad posvećuju takozvanom predanom služenju misle da će predano služiti sve dok ne dostignu oslobođenje, ali će se na kraju, kad postanu oslobođeni, „sjediniti s Bogom". Takvo privremeno, dvolično predano služenje ne smatra se čistim predanim služenjem. Pravo predano služenje nastavlja se čak i nakon oslobođenja. Kad dostigne duhovni planet u Božjem Carstvu, bhakta i ondje služi Svevišnjega Gospodina. Ne pokušava se stopiti sa Svevišnjim Gospodinom.

Kao što ćemo vidjeti u Bhagavad-gīti, pravo predano služenje počinje nakon oslobođenja. Kad se netko, nakon oslobođenja, utemelji na razini Brahmana (brahma-bhūta), počinje predano služiti (samaḥ sarveṣu bhūteṣu mad-bhaktiṁ labhate parām). Nitko ne može shvatiti Svevišnju Božansku Osobu neovisnim slijeđenjem procesa karma-yoge, jñāna-yoge, aṣṭāṅga-yoge ili bilo koje druge yoge. Tim procesima yoge može malo napredovati prema bhakti-yogi, ali ako ne dostigne razinu predanog služenja, ne može shvatiti Božansku Osobu. U Śrīmad-Bhāgavatamu potvrđeno je da osoba pročišćena procesom predanog služenja, napose slušanjem Śrīmad-Bhāgavatama ili Bhagavad-gīte od spoznatih duša, može shvatiti nauk o Kṛṣṇi ili Bogu. Evaṁ prasanna-manaso bhagavad-bhakti-yogataḥ. Kad pročisti srce od svih besmislica, može shvatiti Boga. Tako je proces predanog služenja, svjesnosti Kṛṣṇe, kralj sve naobrazbe i sveg povjerljivog znanja. Najčistiji je oblik religije i može se lako slijediti s radošću. Stoga ga trebamo prihvatiti.