STIH 3

SMISAO: Nevjerni ne mogu postići uspjeh u procesu predanog služenja. To je smisao ovoga stiha. Vjera se stječe druženjem s bhaktama. Nesretni ljudi ne vjeruju u Boga čak ni nakon što čuju sva svjedočanstva velikih osoba u vedskoj književnosti. Neodlučni su i ne mogu postojano predano služiti Gospodina. Stoga je vjera najvažniji čimbenik za napredovanje u svjesnosti Kṛṣṇe. U Caitanya-caritāmṛti vjera je definirana kao potpuno uvjerenje da se samim služenjem Svevišnjeg Gospodina Śrī Kṛṣṇe može dostići sve savršenstvo. To je prava vjera. U Śrīmad-Bhāgavatamu (4.31.14) rečeno je:

„Kada osoba zalijeva korijen drveta, zadovoljava njegove grane, grančice i listove, a kada daje trbuhu hranu, zadovoljava sva tjelesna osjetila. Slično tome, kad transcendentalno služi Svevišnjeg Gospodina, samim tim zadovoljava sve polubogove i sva ostala živa bića." Stoga, nakon čitanja Bhagavad-gīte trebamo odmah doći do zaključka Bhagavad-gīte: trebamo ostaviti sve druge djelatnosti i posvetiti se služenju Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇe, Božanske Osobe. Onaj tko je uvjeren u ovu životnu filozofiju posjeduje vjeru.

Ta se vjera razvija procesom svjesnosti Kṛṣṇe. Postoje tri vrste ljudi svjesnih Kṛṣṇe. Trećoj vrsti pripadaju oni koji nemaju vjeru. Čak i ako formalno predano služe, ne mogu dostići najvišu razinu savršenstva. Oni će najvjerojatnije nakon nekog vremena pasti. Mogu predano služiti, ali budući da nemaju potpuno uvjerenje i vjeru, teško mogu nastaviti njegovati svjesnost Kṛṣṇe. Za svojih smo misionarskih djelatnosti vidjeli da neki ljudi dolaze i posvećuju se svjesnosti Kṛṣṇe sa skrivenim pobudama. Čim poboljšaju svoju novčanu situaciju, ostavljaju ovaj proces i nastavljaju živjeti kao i ranije. Samo zahvaljujući vjeri možemo napredovati u svjesnosti Kṛṣṇe. Što se tiče razvijanja vjere, onaj tko je proučio spise o predanom služenju i dostigao razinu čvrste vjere naziva se prvorazrednom osobom svjesnom Kṛṣṇe. Drugoj vrsti pripadaju oni koji nisu vrlo napredni u razumijevanju spisa o predanosti, ali imaju čvrstu vjeru da je kṛṣṇa-bhakti, služenje Kṛṣṇe, najbolji put i zato su ga s vjerom prihvatili. Tako su viši od treće vrste, koja nema ni savršeno znanje o spisima ni pravu vjeru, ali pokušava slijediti proces zahvaljujući druženju i svojoj jednostavnosti. Trećerazredna osoba u svjesnosti Kṛṣṇe može pasti, ali drugorazredna osoba ne pada. Za prvorazrednu osobu u svjesnosti Kṛṣṇe nema ni govora o padu. Prvorazredan bhakta sigurno će napredovati i na kraju dostići rezultat. Što se tiče trećerazredne osobe u svjesnosti Kṛṣṇe, iako vjeruje da je predano služenje vrlo dobro, još uvijek nije stekla odgovarajuće znanje o Kṛṣṇi iz spisa kao što su Śrīmad-Bhāgavatam i Bhagavad-gītā. Katkada trećerazredne osobe u svjesnosti Kṛṣṇe imaju sklonost ka karma-yogi i jñāna-yogi i ponekad su uznemirene, ali čim zaraza karma-yoge i jñāna-yoge nestane, postaju drugorazredne ili prvorazredne osobe u svjesnosti Kṛṣṇe. Vjera u Kṛṣṇu također se dijeli na tri vrste i opisana je u Śrīmad-Bhāgavatamu. U jedanaestom pjevanju Śrīmad-Bhāgavatama opisane su prvorazredna, drugorazredna i trećerazredna privrženost. Oni koji nemaju vjeru čak ni nakon što su čuli o Kṛṣṇi i veličini predanog služenja, koji misle da je to samo preuveličavanje, smatraju ovaj put veoma teškim, iako naizgled predano služe. Za njih postoji vrlo mala nada u dostizanje savršenstva. Tako je vjera veoma važna u predanom služenju.