STIH 12
tasya sañjanayan harṣaṁ
kuru-vṛddhaḥ pitāmahaḥ
siṁha-nādaṁ vinadyoccaiḥ
śaṅkhaṁ dadhmau pratāpavān
tasya – njegovu; sañjanayan – povećavajući; harṣam – radost; kuru-vṛddhaḥ – djed Kuru dinastije (Bhīṣma); pitāmahaḥ – djed; siṁha-nādam – glasan zvuk nalik rici lava; vinadya – odjekujući; uccaiḥ – vrlo glasno; śaṅkham – u školjku; dadhmau – puhnuo; pratāpa-vān – hrabri.
Tada je Bhīṣma, veliki hrabri predak dinastije Kurua, djed boraca, snažno puhnuo u svoju školjku, proizvevši zvuk nalik na riku lava, razveselivši time Duryodhanu.
SMISAO: Djed dinastije Kurua shvatio je skrovite kutke srca svoga unuka Duryodhane i iz prirodne samilosti pokušao ga je razveseliti puhnuvši vrlo snažno u svoju školjku, kao što je dolikovalo njegovu lavljem položaju. Simboličnim puhanjem u školjku posredno je obavijestio svoga potištenog unuka Duryodhanu da nema nikakvih izgleda na pobjedu, jer je Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa bio na strani protivnika. Unatoč tome, njegova je dužnost bila da se bori i u tu svrhu nije trebalo žaliti truda.