STIH 3

SMISAO: U sedmom poglavlju (7.3) bilo je rečeno – manuṣyāṇāṁ sahasreṣu kaścid yatati siddhaye: oni koji se pokušavaju uzdignuti na razinu duhovne spoznaje nisu obični ljudi; viši su od milijuna običnih ljudi koji nemaju znanje o duhovnoj spoznaji. Ali od onih koji pokušavaju shvatiti svoj duhovni položaj najuspješnija duhovno spoznata osoba je ona koja može shvatiti da je Kṛṣṇa nerođena Svevišnja Božanska Osoba, vlasnik svega. Samo se na toj razini, kad potpuno shvati Kṛṣṇin vrhovni položaj, može potpuno osloboditi svih grešnih posljedica.

Gospodin je ovdje opisan riječju aja, koja znači „nerođen", ali On se razlikuje od živih bića, koja su u drugom poglavlju također opisana riječju aja. Gospodin se razlikuje od živih bića koja se rađaju i umiru zbog materijalne vezanosti. Uvjetovane duše mijenjaju tijela, ali Njegovo se tijelo ne mijenja. Čak i kad dođe u materijalni svijet, pojavljuje se kao isti nerođeni Gospodin. Zato je u četvrtom poglavlju rečeno da Gospodin, zahvaljujući Svojoj unutarnjoj moći, nije pod utjecajem niže, materijalne energije, već je uvijek utemeljen u višoj energiji.

U ovom stihu riječi vetti loka-maheśvaram pokazuju da je Gospodin Kṛṣṇa vrhovni vlasnik planetarnih sustava svemira. On je postojao prije stvaranja i razlikuje se od Svoje kreacije. Svi su polubogovi stvoreni u materijalnom svijetu, ali za Kṛṣṇu je rečeno da nije stvoren. Prema tome, Kṛṣṇa se razlikuje čak i od velikih polubogova kao što su Brahmā i Śiva. Budući da je stvoritelj Brahme, Śive i svih drugih polubogova, Vrhovna je Osoba na svim planetima.

Śrī Kṛṣṇa se stoga razlikuje od svega što je stvoreno. Onaj tko to shvati odmah se oslobađa svih grešnih posljedica. Da bismo stekli znanje o Svevišnjem Gospodinu, moramo biti oslobođeni svih grešnih djelatnosti. Kao što je rečeno u Bhagavad-gīti, Gospodina možemo shvatiti samo predanim služenjem. Nema drugog načina.

Ne bismo trebali pokušavati shvatiti Kṛṣṇu kao ljudsko biće. Kao što je već bilo rečeno, samo Ga budale smatraju ljudskim bićem. To je ovdje potvrđeno na drugačiji način. Čovjek koji nije budalast, koji svojom inteligencijom shvati prirodni položaj Boga, uvijek je oslobođen svih grešnih posljedica.

Ako je Kṛṣṇa poznat kao sin Devakī, kako onda može biti nerođen? To je objašnjeno u Śrīmad-Bhāgavatamu. Kada se Kṛṣṇa pojavio pred Devakī i Vasudevom, nije se rodio kao obično dijete; pojavio se u Svom izvornom obliku i potom preobrazio u obično dijete.

Svako je djelo, učinjeno po Kṛṣṇinu nalogu, transcendentalno i ne može biti okaljano materijalnim posljedicama, koje mogu biti povoljne ili nepovoljne. Shvaćanje da u materijalnom svijetu postoje povoljne i nepovoljne stvari manje ili više je tlapnja uma, jer u materijalnom svijetu ništa nije povoljno. Sve je nepovoljno, jer je sama materijalna priroda nepovoljna. Mi samo zamišljamo da je povoljna. Prava povoljnost ovisi o djelatnostima koje se vrše s potpunom predanošću, u duhu služenja u svjesnosti Kṛṣṇe. Stoga, ako želimo da naše djelatnosti budu povoljne, trebamo djelovati po uputama Svevišnjega Gospodina. Takve upute možemo naći u vjerodostojnim spisima kao što su Śrīmad-Bhāgavatam i Bhagavad-gītā ili ih možemo primiti od vjerodostojna duhovnog učitelja. Duhovni je učitelj predstavnik Svevišnjega Gospodina i stoga su njegove upute neposredno upute Svevišnjega Gospodina. Duhovni učitelj, svete osobe i spisi naučavaju isto. Između tih triju izvora ne postoji proturječje. Sve što učinimo po njihovoj naredbi oslobođeno je posljedica pobožnih i bezbožnih djela materijalnog svijeta. Bhakta uvijek djeluje u transcendentalnom duhu odricanja i to se naziva sannyāsa. Kao što je rečeno u prvom stihu šestoga poglavlja Bhagavad-gīte, onaj tko postupa iz dužnosti, jer mu je to naredio Svevišnji Gospodin, i tko ne traži utočište u plodovima svojih djela (anāśritaḥ karma-phalam) pravi je sannyāsī. Pravi je sannyāsī ili yogī onaj tko djeluje po nalogu Svevišnjega Gospodina, a ne onaj tko se odijeva kao sannyāsī ili izigrava yogīja.