STIH 14
tataḥ sa vismayāviṣṭo
hṛṣṭa-romā dhanañ-jayaḥ
praṇamya śirasā devaṁ
kṛtāñjalir abhāṣata
tataḥ – zatim; saḥ – on; vismaya-āviṣṭaḥ – obuzet čudom; hṛṣṭa-romā – kože naježene zbog velika zanosa; dhanañjayaḥ – Arjuna; praṇamya – odavši poštovanje; śirasā – glavom; devam – Svevišnjoj Božanskoj Osobi; kṛta-añjaliḥ – sklopljenih ruku; abhāṣata – rekao je.
Arjuna je potom, zbunjen i zapanjen, naježene kože odao poštovanje, pognuvši glavu, i sklopljenih ruku počeo se moliti Svevišnjem Gospodinu.
SMISAO: Čim je božanska vizija bila razotkrivena, odnos između Kṛṣṇe i Arjune se promijenio. Ranije se njihov odnos temeljio na prijateljstvu, ali Arjuna se sada, nakon otkrivenja, s velikim poštovanjem klanja i sklopljenih ruku moli Kṛṣṇi, slaveći kozmički oblik. Tako umjesto prijateljstva osjeća čuđenje. Veliki bhakte vide Kṛṣṇu kao riznicu svih odnosa. U spisima je opisano dvanaest osnovnih vrsta odnosa i svi oni postoje u Kṛṣṇi. Rečeno je da je On ocean svih odnosa koji se razmjenjuju između dva živa bića, između bogova, odnosno između Svevišnjeg Gospodina i Njegovih bhakta.
Arjuna je nadahnut odnosom čuđenja i premda je po prirodi bio vrlo razborit, staložen i smiren, u tom je čudu postao obuzet zanosom, koža mu se naježila i sklopljenih je ruku počeo odavati poštovanje Svevišnjem Gospodinu. Naravno, nije bio uplašen. Bio je zadivljen čudima Svevišnjega Gospodina. Trenutačna reakcija bila je čuđenje. Njegovu prirodnu prijateljsku ljubav nadvladalo je čuđenje i zato je tako reagirao.