STIH 4
manyase yadi tac chakyaṁ
mayā draṣṭum iti prabho
yogeśvara tato me tvaṁ
darśayātmānam avyayam
manyase – misliš; yadi – ako; tat – da; śakyam – mogu; mayā – ja; draṣṭum – vidjeti; iti – tako; prabho – o Gospodine; yoga-īśvara – o gospodaru svih mističnih moći; tataḥ – onda; me – meni; tvam – Ti; darśaya – pokaži; ātmānam – Tvoje Biće; avyayam – vječno.
O Gospodine moj, o gospodaru svih mističnih moći, ako misliš da mogu vidjeti Tvoj kozmički oblik, molim Te, pokaži mi to beskrajno kozmičko Biće.
SMISAO: Rečeno je da Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇu ne možemo vidjeti, shvatiti ili opaziti materijalnim osjetilima, ali ako netko od početka života transcendentalno služi Gospodina s ljubavlju, Gospodin će mu se razotkriti. Svako je živo biće samo duhovna iskra; stoga ne može vidjeti ili shvatiti Svevišnjega Gospodina. Kao bhakta, Arjuna ne ovisi o snazi svoje spekulacije, već priznaje da je kao živo biće ograničen i prihvaća Kṛṣṇin nedokučivi položaj. Arjuna je shvatio da živo biće ne može razumjeti neograničenog. Ako se neograničeni sam razotkrije, onda milošću neograničenog može shvatiti prirodu neograničenog. U ovom je stihu značajna riječ yogeśvara, jer Gospodin posjeduje nepojmljivu moć. Ako želi, može se Svojom milošću razotkriti, premda je neograničen. Arjuna stoga moli Kṛṣṇu da mu iskaže Svoju nepojmljivu milost. On ne naređuje Kṛṣṇi. Kṛṣṇa se ne mora razotkriti onome tko se nije predao u potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe i posvetio predanom služenju. Zato osobe koje ovise o svojim umnim spekulacijama ne mogu vidjeti Kṛṣṇu.