STHOVI 13-14
adveṣṭā sarva-bhūtānāṁ
maitraḥ karuṇa eva ca
nirmamo nirahaṅkāraḥ
sama-duḥkha-sukhaḥ kṣamī
santuṣṭaḥ satataṁ yogī
yatātmā dṛḍha-niścayaḥ
mayy arpita-mano-buddhir
yo mad-bhaktaḥ sa me priyaḥ
adveṣṭā – nije zavidan; sarva-bhūtānām – prema svim živim bićima; maitraḥ – prijatelj; karuṇaḥ – ljubazan; eva – zacijelo; ca – također; nirmamaḥ – bez osjećaja vlasništva; nirahaṅkāraḥ – bez lažnoga ega; sama – jednak; duḥkha – u nesreći; sukhaḥ – i sreći; kṣamī – koji oprašta; santuṣṭaḥ – zadovoljan; satatam – uvijek; yogī – obuzet predanošću; yata-ātmā – samoovladan; dṛḍha-niścayaḥ – odlučno; mayi – na Mene; arpita — usredotočen; manaḥ – um; buddhiḥ – i inteligencija; yaḥ – onaj tko; mat-bhaktaḥ – Moj bhakta; saḥ – on; me – Meni; priyaḥ – drag.
Moj bhakta koji nije zavidan, već je ljubazan prijatelj svih živih bića, koji ne misli da je vlasnik i koji nema lažni ego, koji je jednak i u sreći i u nesreći, koji je snošljiv, uvijek zadovoljan, samoovladan i koji Me odlučno predano služi, uma i inteligencije usredotočenih na Mene, veoma Mi je drag.
SMISAO: Došavši ponovno do čistoga predanog služenja, Gospodin u ova dva stiha opisuje transcendentalne osobine čistoga bhakte. Čisti bhakta nikada ni u kakvim okolnostima nije uznemiren niti ikome zavidi. Nije neprijatelj svom neprijatelju, već misli: „Ova se osoba ophodi neprijateljski prema meni zbog mojih prošlih nedjela. Zato je bolje da ispaštam nego da prosvjedujem." U Śrīmad-Bhāgavatamu (10.14.8) rečeno je: tat te 'nukampāṁ susamīkṣamāṇo bhuñjāna evātma-kṛtaṁ vipākam. Kad god se bhakta nađe u tešku stanju ili u nevolji, smatra to Gospodinovom milošću. On misli: „Zbog nedjela koja sam počinio u prošlosti trebao bih mnogo više patiti nego što sada patim. Milošću Svevišnjega Gospodina ne dobivam svu kaznu koju zaslužujem. Zahvaljujući milosti Svevišnje Božanske Osobe dobivam samo mali dio." Zato je uvijek tih, miran i strpljiv, unatoč brojnim nevoljama. Bhakta je uvijek ljubazan prema svakome, čak i prema svom neprijatelju. Nirmama znači da ne pridaje veliku važnost bolovima i problemima vezanim uz tijelo, jer savršeno dobro zna da nije materijalno tijelo. Ne poistovjećuje se s tijelom. Zato je oslobođen koncepcije lažnoga ega i smiren i u sreći i u nesreći. Snošljiv je i zadovoljan svime što dođe milošću Svevišnjega Gospodina. Ne trudi se da nešto postigne uz velik napor; zato je uvijek radostan. Savršen je mistik, jer potpuno slijedi upute svoga duhovnog učitelja. Budući da vlada osjetilima, odlučan je. Lažni ga argumenti ne zavode, jer ga nitko ne može odvratiti od čvrste odluke da predano služi. Potpuno je svjestan da je Kṛṣṇa vječni Gospodin i zato ga nitko ne može uznemiriti. Sve te osobine omogućuju mu da svoj um i inteligenciju potpuno usredotoči na Svevišnjega Gospodina. Takav je standard predanog služenja nedvojbeno vrlo rijedak, ali bhakta ga dostiže slijedeći propisana načela predanog služenja. Gospodin izjavljuje da Mu je takav bhakta veoma drag, jer je Gospodin uvijek zadovoljan svim njegovim djelatnostima koje vrši u potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe.