STIH 21
kārya-kāraṇa-kartṛtve
hetuḥ prakṛtir ucyate
puruṣaḥ sukha-duḥkhānāṁ
bhoktṛtve hetur ucyate
kārya – uzroka; kāraṇa – i posljedice; kartṛtve – u pogledu stvaranja; hetuḥ – oruđe; prakṛtiḥ – materijalna priroda; ucyate – kaže se; puruṣaḥ – živo biće; sukha – sreće; duḥkhānām – i nesreće; bhoktṛtve – uživanja; hetuḥ – oruđe; ucyate – kaže se.
Kaže se da je priroda uzrok svih materijalnih uzroka i posljedica, dok je živo biće uzrok raznih patnji i užitaka u ovom svijetu.
SMISAO: Različita očitovanja tijela i osjetila živih bića tvorevine su materijalne prirode. Postoji 8 400 000 raznih životnih vrsta i one su tvorevine materijalne prirode. Nastaju iz različitih osjetilnih zadovoljstava živoga bića, koje želi uživati u određenom tijelu. Stavljeno u različita tijela, živo biće doživljava različite vrste sreće i nesreće. Uzrok je njegove materijalne sreće i nesreće materijalno tijelo, a ne on sam. U izvornom stanju nedvojbeno uživa; stoga je to njegovo pravo stanje. Živo se biće nalazi u materijalnom svijetu zbog svoje želje za vladanjem nad materijalnom prirodom. U duhovnom svijetu ne postoje takve želje. Duhovni je svijet čist, ali u materijalnom svijetu svatko se teško bori kako bi stekao razna tjelesna zadovoljstva. Drugim riječima, ovo je tijelo posljedica osjetila. Osjetila su instrumenti za zadovoljavanje želja. Sve to (tijelo i osjetila) daje materijalna priroda i kao što ćemo vidjeti iz sljedećeg stiha, živo biće biva blagoslovljeno ili prokleto okolnostima ovisno o svojim prošlim željama i djelima. U skladu s njegovim željama i djelatnostima, materijalna ga priroda stavlja u razna prebivališta. Živo je biće samo uzrok dostizanja takvog prebivališta i užitaka ili patnji koje ga prate. Stavljeno u određenu vrstu tijela dolazi pod upravu prirode, jer tijelo, budući da je materija, djeluje po zakonima prirode. Živo biće ne može promijeniti taj zakon. Pretpostavimo da je neko biće stavljeno u tijelo psa. Čim se nađe u tijelu psa, mora se ponašati kao pas. Ne može drugačije djelovati. Ako je stavljeno u tijelo svinje, mora jesti izmet i ponašati se kao svinja. Slično tome, ako je stavljeno u tijelo poluboga, mora djelovati u skladu s tim. To je zakon prirode. Međutim, u svim okolnostima dušu prati Nad-duša. Ovo je objašnjeno u Vedama (Muṇḍaka Upaniṣada 3.1.1): dvā suparṇā sayujā sakhāyaḥ. Svevišnji Gospodin je tako ljubazan prema živom biću da uvijek prati dušu i u svim okolnostima ostaje uz nju kao Nad-duša, odnosno Paramātmā.