STIH 16

SMISAO: Rezultat pobožnog djelovanja u guṇi vrline je čist. Zato su mudraci, potpuno oslobođeni iluzije, utemeljeni u sreći. Djelovanje u guṇi strasti donosi samo bijedu. Svaka djelatnost koja se vrši radi stjecanja materijalne sreće osuđena je na propast. Ako, na primjer, netko želi imati neboder, takva gradnja povlači za sobom toliko mnogo ljudske bijede, prije nego što neboder može biti sagrađen. Onaj tko osigurava novčana sredstva za gradnju nebodera mora uložiti veliki napor kako bi zaradio ogromno bogatstvo, a radnici koji rade na zdanju moraju uložiti fizički napor. Bijede su tu. Tako Bhagavad-gītā kaže da svaka djelatnost koja se vrši pod utjecajem guṇe strasti sigurno povlači za sobom veliku bijedu. Možda u umu osoba može iskusiti malo tobožnje sreće – „Imam ovu kuću ili ovaj novac" – ali to nije prava sreća.

Što se tiče guṇe neznanja, onaj tko djeluje pod njezinim utjecajem nema znanje i zato mu sve djelatnosti koje sada vrši donose bijedu, a kasnije će se degradirati na razinu životinje. Životinjski je život uvijek pun bijede, ali životinje to ne shvaćaju, jer su obmanute iluzornom energijom, māyom. Klanje jadnih životinja također je posljedica guṇe neznanja. Ubojica životinje ne zna da će u budućnosti životinja dobiti tijelo u kojem ga može ubiti. To je zakon prirode. U ljudskom društvu, ako netko ubije čovjeka, mora biti obješen. To je zakon države. Zbog neznanja, ljudi ne vide da je cijela kreacija jedna država, kojom upravlja Svevišnji Gospodin. Svako je živo stvorenje sin Svevišnjega Gospodina, koji ne podnosi čak ni ubijanje mrava. Osoba za to mora platiti. Stoga je ubijanje životinja radi zadovoljavanja jezika najgrublja vrsta neznanja. Ljudsko biće ne treba ubijati životinje, jer je Bog dao toliko mnogo ukusnih namirnica. Ako netko ipak jede meso, smatra se da djeluje u neznanju i stvara sebi mračnu budućnost. Od svih vrsta ubijanja životinja, ubijanje je krava najporočnije, jer nam krava pruža sve vrste zadovoljstva dajući nam mlijeko. Klanje je krava čin najgrublje vrste neznanja. U vedskoj književnosti (Ṛg Veda 9.4.64) riječi gobhiḥ prīṇita-matsaram pokazuju da se onaj tko želi ubiti kravu, iako se potpuno zasitio mlijekom, nalazi u najdubljem neznanju. U vedskim spisima nalazimo ovu molitvu:

„Gospodine moj, Ti si dobronamjernik krava, brāhmaṇa, čitavog ljudskog društva i svijeta." (Viṣṇu Purāṇa 1.19.65) U ovoj se molitvi posebno spominje zaštita krava i brāhmaṇa. Brāhmaṇe su simbol duhovne naobrazbe, a krave simbol najvrednije hrane. Tim živim bićima, brāhmaṇama i kravama, mora se pružiti sva zaštita – to je pravi napredak civilizacije. U suvremenu ljudskom društvu duhovna se naobrazba zanemaruje, a ubijanje krava potiče. Trebamo shvatiti da ljudsko društvo napreduje u pogrešnom smjeru i utire put k vlastitoj propasti. Civilizacija koja vodi građane do toga da u idućem životu postanu životinje sigurno nije ljudska. Naravno, sadašnja je civilizacija zavedena guṇama strasti i neznanja. Ovo je vrlo opasno doba i svi se narodi trebaju pobrinuti da čovječanstvu pruže najlakši proces, svjesnost Kṛṣṇe, kako bi ga spasili od najveće opasnosti.