STIH 27

SMISAO: Priroda je Brahmana besmrtnost, neuništivost, vječnost i sreća. Brahman je početak transcendentalne spoznaje, Paramātmā je drugi, srednji stadij, a Svevišnja Božanska Osoba je krajnja spoznaja Apsolutne Istine. Stoga su i Paramātmā i neosobni Brahman prisutni u Vrhovnoj Osobi. U sedmom je poglavlju bilo objašnjeno da je materijalna energija očitovanje niže energije Svevišnjeg Gospodina. Gospodin obremenjuje nižu, materijalnu prirodu djelićima više prirode i to je duhovni dodir u materijalnoj prirodi. Kad živo biće uvjetovano materijalnom prirodom počne njegovati duhovno znanje, postupno se uzdiže s položaja materijalnog postojanja do razumijevanja Svevišnjeg kao Brahmana. Spoznaja Brahmana predstavlja prvi stadij samospoznaje. U tom stadiju osoba koja je spoznala Brahman transcendira materijalnu razinu, ali ne dostiže potpuno savršenstvo u spoznaji Brahmana. Ako želi, može ostati na razini Brahmana i postupno se uzdići do spoznaje Paramātme i, na kraju, do spoznaje Svevišnje Božanske Osobe. U vedskoj je književnosti opisano mnogo takvih primjera. Četvorica su Kumāra u početku bili utemeljeni u spoznaji istine kao neosobnog Brahmana, ali su se potom postupno uzdigli na razinu predanog služenja. Onaj tko ne može nadići neosobnu spoznaju Brahmana izlaže se opasnosti pada. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je da osoba koja je dostigla razinu neosobnog Brahmana, ali ne napreduje dalje i nema znanje o Vrhovnoj Osobi, nema savršeno čistu inteligenciju. Premda je dostigla razinu Brahmana može pasti, ako ne služi Gospodina s predanošću. U vedskim je spisima rečeno – raso vai saḥ, rasaṁ hy evāyaṁ labdhvānandī bhavati: „Kad osoba shvati Božansku Osobu, riznicu zadovoljstva, Kṛṣṇu, osjeća pravo transcendentalno blaženstvo." (Taittirīya Upaniṣada 2.7.1) Svevišnji Gospodin u potpunosti posjeduje šest obilja i kad Mu bhakta priđe, dolazi do razmjene tih obilja. Sluga kralja uživa na gotovo istoj razini kao kralj. Tako predano služenje prate vječna, neuništiva sreća i vječan život. Prema tome, predano služenje obuhvaća spoznaju Brahmana, vječnosti ili neuništivosti. Osoba koja predano služi već je dostigla tu spoznaju.

Premda je živo biće po prirodi Brahman, želi gospodariti materijalnim svijetom, pa zbog toga pada. U svom prirodnom položaju živo je biće transcendentalno prema tri guṇe materijalne prirode, ali družeći se s materijalnom prirodom zapleće se u različite guṇe materijalne prirode – vrlinu, strast i neznanje. Zbog druženja s tim guṇama želi vladati materijalnim svijetom. Zahvaljujući predanom služenju u punoj svjesnosti Kṛṣṇe, odmah dostiže transcendentalnu razinu i tako ostavlja svoju nezakonitu želju za vladanjem nad materijalnom prirodom. Stoga se proces predanog služenja, koji se sastoji od slušanja, pjevanja, sjećanja i ostalih propisanih oblika predanog služenja, treba slijediti u društvu bhakta. Postupno, zahvaljujući takvu druženju i utjecaju duhovnog učitelja, materijalna će želja za vladanjem nestati, a osoba će se čvrsto utemeljiti u transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju. Taj je proces propisan u posljednjih šest stihova ovoga poglavlja. Predano je služenje Gospodina vrlo jednostavno: trebamo uvijek služiti Gospodina, jesti ostatke hrane ponuđene Božanstvu, mirisati cvijeće ponuđeno Gospodinovim lotosolikim stopalima, posjećivati mjesta na kojima je Gospodin provodio Svoje transcendentalne zabave, čitati o Gospodinovim djelatnostima, o Njegovoj razmjeni ljubavi s bhaktama, uvijek pjevati transcendentalnu vibraciju Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare i postiti na dane pojave i odlaska Gospodina i Njegovih bhakta. Slijeđenjem takvog procesa sva će vezanost za materijalne djelatnosti nestati. Onaj tko se može tako utemeljiti u brahmajyotiju ili drugim shvaćanjima Brahmana, kvalitativno je jednak Svevišnjoj Božanskoj Osobi.