STIH 1
śrī-bhagavān uvāca
ūrdhva-mūlam adhaḥ-śākham
aśvatthaṁ prāhur avyayam
chandāṁsi yasya parṇāni
yas taṁ veda sa veda-vit
śrī-bhagavān uvāca – Svevišnja Božanska Osoba reče; ūrdhva-mūlam – s korijenom prema gore; adhaḥ – prema dolje; śākham – granama; aśvattham – banjanovo stablo; prāhuḥ – rečeno je; avyayam – vječno; chandāṁsi – vedske himne; yasya – čiji su; parṇāni – listovi; yaḥ – onaj tko; tam – njega; veda – spozna; saḥ – on; veda-vit – poznavatelj Veda.
Svevišnja Božanska Osoba reče: Kaže se da postoji neuništivo stablo banjana čiji je korijen okrenut prema gore, a grane prema dolje, i čiji su listovi vedske himne. Onaj tko poznaje to drvo poznavatelj je Veda.
SMISAO: Nakon razmatranja važnosti bhakti-yoge netko može upitati: „Što je s Vedama?" U ovom će poglavlju biti objašnjeno da je svrha proučavanja Veda spoznaja Kṛṣṇe. Zato osoba svjesna Kṛṣṇe, koja predano služi, već razumije Vede.
Zapletenost u materijalnom svijetu ovdje se uspoređuje s banjanom. Za onoga tko se bavi plodonosnim djelatnostima to stablo nema kraja. On prelazi s jedne grane na drugu, iznova i iznova. Stablo materijalnog svijeta nema kraja i onaj tko je za njega vezan ne može se osloboditi. Vedske himne, namijenjene uzdizanju, nazivaju se lišćem toga stabla. Njegov korijen raste prema gore, jer se počinje širiti od najvišeg planeta ovoga svemira na kojem prebiva Brahmā. Onaj tko shvati to neuništivo stablo iluzije može ga napustiti.
Trebamo shvatiti proces iskorjenjivanja. U prijašnjim poglavljima bilo je objašnjeno da postoje razni procesi oslobađanja od materijalne zapletenosti. U prvih dvanaest poglavlja vidjeli smo da je najbolji način predano služenje Svevišnjeg Gospodina. Temeljno je načelo predanog služenja odvojenost od materijalnih djelatnosti i privrženost transcendentalnom služenju Gospodina. Na početku ovoga poglavlja razmatra se proces presijecanja vezanosti za materijalni svijet. Korijen materijalnog postojanja raste prema gore. To znači da se počinje širiti od sveukupne materijalne tvari, najvišeg planeta u svemiru. Iz njega se širi cijeli svemir, s mnogo grana koje predstavljaju razne planetarne sustave. Plodove predstavljaju rezultati djelatnosti živih bića – religija, gospodarski razvoj, zadovoljavanje osjetila i oslobođenje.
U ovom svijetu nemamo iskustvo o stablu s granama koje rastu prema dolje i korijenom koji raste prema gore, ali takvo stablo postoji. Možemo ga naći pokraj vodenih površina. Drvo s obale odražava se u vodi s granama okrenutim prema dolje i korijenom okrenutim prema gore. Drugim riječima, stablo materijalnog svijeta predstavlja samo odraz pravoga stabla duhovnog svijeta. Taj odraz duhovnog svijeta počiva na želji, kao što odraz stabla počiva na vodi. Želja je uzrok počivanja stvari u odraženom materijalnom svjetlu. Onaj tko se želi osloboditi materijalnog postojanja mora analitičkim proučavanjem dobro upoznati to stablo. Tako može raskinuti svoj odnos s njim.
Budući da je odraz pravoga stabla, to je stablo vjerna replika. U duhovnom svijetu sve postoji. Impersonalisti smatraju Brahman korijenom materijalnog stabla. Prema sāṅkhya filozofiji, iz tog korijena niču prakṛti, puruṣa, tri guṇe, pet grubih elemenata (pañca-mahā-bhūta), deset osjetila (daśendriya), um itd. Na taj način, sāṅkhya filozofi dijele materijalni svijet na dvadeset četiri elementa. Ako je Brahman središte svih očitovanja, materijalni je svijet očitovanje središta okrenuto za 180 stupnjeva, a ostalih 180 stupnjeva predstavlja duhovni svijet. Materijalni je svijet iskrivljeni odraz i stoga u duhovnom svijetu mora postojati ista raznolikost, ali u stvarnosti. Prakṛti je vanjska energija Svevišnjega Gospodina, a puruṣa je sam Svevišnji Gospodin. To je objašnjeno u Bhagavad-gīti. Zbog svoje materijalne prirode, ovaj je svijet privremen. Odraz je privremen, jer se ponekad vidi, a ponekad ne, ali izvor je odraza vječan. Materijalni odraz pravoga stabla mora se presjeći. Pod poznavateljem Veda podrazumijeva se osoba koja zna presjeći vezanost za materijalni svijet. Ako zna taj proces, razumije Vede. Osobu koju privlače obredne formule Veda privlači lijepo zeleno lišće stabla. Ona ne zna pravu svrhu Veda. Prema riječima same Božanske Osobe svrha je Veda presjeći odraz stabla i dostići pravo stablo duhovnoga svijeta.