STIH 18
yasmāt kṣaram atīto ’ham
akṣarād api cottamaḥ
ato ’smi loke vede ca
prathitaḥ puruṣottamaḥ
yasmāt – zato što; kṣaram – prema pogrešivim; atītaḥ – transcendentalan; aham – Ja sam; akṣarāt – iznad nepogrešivih; api – također; ca – i; uttamaḥ – najbolji; ataḥ – stoga; asmi – Ja sam; loke – u svijetu; vede – u vedskoj književnosti; ca – i; prathitaḥ – slavljen; puruṣa-uttamaḥ – kao Vrhovna Osoba.
Transcendentalan sam prema pogrešivim i nepogrešivim živim bićima i najveći. Zato Me svijet i Vede veličaju kao Vrhovnu Osobu.
SMISAO: Nitko ne može nadmašiti Svevišnju Božansku Osobu Kṛṣṇu – ni uvjetovana ni oslobođena duša. On je stoga najveća osoba. Iz ovoga stiha možemo jasno vidjeti da su i živa bića i Svevišnji Gospodin osobe, ali živa bića, za razliku od Gospodina, ni u uvjetovanu ni u oslobođenu stanju ne mogu kvantitativno nadmašiti nepojmljive moći Svevišnje Božanske Osobe. Mišljenje po kojem su Svevišnji Gospodin i živa bića na istoj razini i u svakom pogledu jednaki, nije ispravno. U odnosu između njih uvijek postoji nadređenost i podređenost. Riječ uttama veoma je značajna. Nitko ne može nadmašiti Svevišnju Božansku Osobu.
Riječ loke znači „u pauruṣa āgami (spisima zvanim smṛti)". Kao što je potvrđeno u Niruktiju – lokyate vedārtho 'nena: „Svrha je Veda objašnjena u smṛtijima".
Svevišnji Gospodin, u Svom lokaliziranom vidu kao Paramātmā, također je opisan u Vedama. U njima nalazimo sljedeći stih (Chāndogya Upaniṣada 8.12.3): tāvad eṣa samprasādo 'smāc charīrāt samutthāya paraṁ jyoti-rūpaṁ sampadya svena rūpeṇābhiniṣpadyate sa uttamaḥ puruṣaḥ. „Kad Nad-duša izađe iz tijela, ulazi u neosobni brahmajyoti. Potom u Svome obliku zadržava Svoj duhovni identitet. Taj se Svevišnji naziva Vrhovnom Osobom." To znači da Vrhovna Osoba očituje i širi Svoj duhovni sjaj, koji predstavlja vrhunsku svjetlost. Paramātmā je lokalizirani vid te Vrhovne Osobe. Inkarnirajući se kao Satyavatīn i Parāśarin sin Vyāsadeva, Gospodin objašnjava vedsko znanje.