STIH 20
iti guhya-tamaṁ śāstram
idam uktaṁ mayānagha
etad buddhvā buddhimān syāt
kṛta-kṛtyaś ca bhārata
iti – tako; guhya-tamam – najpovjerljiviji; śāstram – razotkrivenih spisa; idam – taj; uktam – otkrio; mayā – Ja; anagha – o bezgrešni; etat – to; buddhvā – shvaćajući; buddhi-mān – inteligentan; syāt – postaje; kṛta-kṛtyaḥ – savršen u svom nastojanju; ca – i; bhārata – o Bharatin sine.
O bezgrešni, sada sam ti razotkrio najpovjerljiviji dio vedskih spisa. Onaj tko ga shvati postat će mudar i u svom nastojanju dostići savršenstvo.
SMISAO: Gospodin ovdje jasno izjavljuje da ovo znanje predstavlja suštinu svih razotkrivenih spisa. Trebamo ga shvatiti na temelju riječi Svevišnje Božanske Osobe. Tako ćemo postati inteligentni i steći savršeno transcendentalno znanje. Drugim riječima, razumijevanjem ove filozofije Svevišnje Božanske Osobe i transcendentalnim služenjem Gospodina svatko se može potpuno osloboditi nečistoća guṇa materijalne prirode. Predano je služenje proces duhovnog razumijevanja. Gdje god postoji predano služenje, ne mogu postojati materijalne nečistoće. Zbog svoje duhovne prirode predano služenje Gospodina i sam Gospodin potpuno su istovjetni. Predano se služenje odvija u unutarnjoj energiji Svevišnjega Gospodina. Kaže se da je Gospodin sunce, a neznanje tama. Gdje je prisutno sunce, nema tame. Stoga, kad god je prisutno predano služenje pod pravilnim vodstvom vjerodostojna duhovnog učitelja, nema govora o neznanju.
Svatko se mora posvetiti svjesnosti Kṛṣṇe i predano služiti kako bi postao inteligentan i pročišćen. Ako ne dostigne tu razinu razumijevanja Kṛṣṇe i ne posveti se predanom služenju, ne posjeduje savršenu inteligenciju, bez obzira na to koliko inteligentan bio u očima obična čovjeka.
U ovom je stihu značajna riječ anagha, kojom je oslovljen Arjuna. Anagha, „o bezgrešni", znači da onaj tko se nije oslobodio svih grešnih posljedica vrlo teško može shvatiti Kṛṣṇu. Mora se osloboditi svih nečistoća, svih grešnih djelatnosti; onda može shvatiti. Ali predano služenje je tako čisto i moćno da, kad se jednom posveti predanom služenju, samim tim dostiže razinu bezgrešnosti.
Dok osoba predano služi u društvu čistih bhakta u potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe, postoje određene stvari koje treba potpuno odbaciti. Najvažnija stvar koju mora nadići jest slabost srca. Prvi je pad uzrokovan željom za vladanjem nad materijalnom prirodom. Tako živo biće prestaje transcendentalno služiti Svevišnjeg Gospodina s ljubavlju. Druga je slabost srca vezanost za materiju i materijalna dobra, koja se razvija s povećavanjem sklonosti k vladanju nad materijalnom prirodom. Problemi materijalnog postojanja posljedice su tih slabosti. U prvih pet stihova ovoga poglavlja opisan je proces oslobađanja od slabosti srca, a u preostalom dijelu poglavlja, od šestoga do posljednjega stiha, opisana je puruṣottama-yoga.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja petnaestoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Puruṣottama-yoga, yoga Vrhovne Osobe".