STIH 5
nirmāna-mohā jita-saṅga-doṣā
adhyātma-nityā vinivṛtta-kāmāḥ
dvandvair vimuktāḥ sukha-duḥkha-saṁjñair
gacchanty amūḍhāḥ padam avyayaṁ tat
niḥ – bez; māna – lažna ugleda; mohāḥ – i iluzije; jita – pobjedivši; saṅga – druženja; doṣāḥ – greške; adhyātma – u duhovnom znanju; nityāḥ – u vječnosti; vinivṛtta – odvojeni; kāmāḥ – požude; dvandvaiḥ – dvostranosti; vimuktāḥ – oslobođeni; sukha-duḥkha – sreće i nesreće; saṁjñaiḥ – po imenu; gacchanti – dostižu; amūḍhāḥ – bez zbunjenosti; padam – položaj; avyayam – vječni; tat – taj.
Oslobođeni lažna ugleda, iluzije i grešna druženja, oni koji su spoznali vječno postojanje odbacivši materijalnu požudu, oslobođeni dvostranosti sreće i nesreće, koji nisu zbunjeni i koji znaju proces predavanja Vrhovnoj Osobi, dostižu to vječno carstvo.
SMISAO: Ovdje je veoma lijepo opisan proces predavanja. Osoba ne smije biti obmanuta ponosom. To je prvi preduvjet. Uvjetovana duša ponosno misli da je gospodar materijalne prirode i zato se teško može predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Njegujući pravo znanje treba shvatiti da nije gospodar materijalne prirode; gospodar je Svevišnja Božanska Osoba. Kad se oslobodi iluzije uzrokovane ponosom, može započeti proces predavanja. Onaj tko uvijek očekuje neko poštovanje u materijalnom svijetu ne može se predati Vrhovnoj Osobi. Ponos nastaje iz iluzije, jer čovjek, unatoč svom kratkotrajnom boravku ovdje, budalasto smatra sebe gospodarem svijeta. Tako čini cijelu situaciju složenom i uvijek je u nevolji. Čitav se svijet okreće pod tim dojmom. Ljudi smatraju da planet Zemlja pripada ljudskom društvu i zato su ga podijelili, pod lažnim dojmom da su njegovi vlasnici. Čovjek se mora osloboditi pogrešne ideje da je ljudsko društvo vlasnik ovoga svijeta. Kad se oslobodi takve pogrešne ideje, oslobađa se sveg grešnog druženja uzrokovanog naklonošću prema obitelji, društvu i narodu. To grešno druženje vezuje ga za materijalni svijet. Nakon toga mora razviti duhovno znanje. Mora njegovati znanje o tome što mu pripada, a što ne. Shvaćajući pravu prirodu stvari oslobađa se svih dvostranih shvaćanja sreće i nesreće, zadovoljstva i boli, i stječe potpuno znanje. Tada se može predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi.