STIH 23
oṁ tat sad iti nirdeśo
brahmaṇas tri-vidhaḥ smṛtaḥ
brāhmaṇās tena vedāś ca
yajñāś ca vihitāḥ purā
oṁ – upućujući na Svevišnjeg; tat – tog; sat – vječnog; iti – tako; nirdeśaḥ – simbolom; brahmaṇaḥ – Svevišnjeg; tri-vidhaḥ – trostrukim; smṛtaḥ – smatra se; brāhmaṇāḥ – brāhmaṇe; tena – time; vedāḥ – vedsku književnost; ca – također; yajñāḥ – žrtvovanje; ca – također; vihitāḥ – koristili; purā – ranije.
Od početka kreacije, tri riječi – oṁ tat sat – koriste se za upućivanje na Vrhovnu Apsolutnu Istinu. Ta su tri simbola koristili brāhmaṇe dok su recitirali vedske himne i vršili žrtvovanja za zadovoljstvo Svevišnjeg.
SMISAO: Objašnjeno je da postoje tri vrste pokora, žrtvovanja, milostinje i hrane: u guṇi vrline, u guṇi strasti i u guṇi neznanja. Ali bez obzira na svoju prvorazrednost, drugorazrednost ili trećerazrednost, sve su uvjetovane, okaljane materijalnim guṇama prirode. Kad im je cilj Svevišnji – oṁ tat sat, vječna Svevišnja Božanska Osoba – postaju sredstvo za duhovno napredovanje. Odredbe spisa upućuju na takav cilj. Ove tri riječi, oṁ tat sat, posebno upućuju na Apsolutnu Istinu, Svevišnju Božansku Osobu. Vedske himne uvijek sadrže riječ oṁ.
Onaj tko u svom djelovanju ne slijedi propise spisa neće dostići Apsolutnu Istinu. Dobit će privremen rezultat, ali neće dostići krajnji cilj života. Možemo zaključiti da se milostinja, žrtvovanje i pokora moraju vršiti u guṇi vrline. Kad se vrše u guṇama strasti i neznanja nedvojbeno imaju manju vrijednost. Tri riječi, oṁ tat sat, izgovaraju se zajedno sa svetim imenom Svevišnjega Gospodina, na primjer, oṁ tad viṣṇoḥ. Oṁ se dodaje prilikom svakog izgovaranja vedskih himni ili svetoga imena Svevišnjeg Gospodina. Na to upućuje vedska književnost. Te su tri riječi uzete iz vedskih himni. Oṁ ity etad brahmaṇo nediṣṭhaṁ nāma (Ṛg Veda) upućuje na prvi cilj. Zatim tat tvam asi (Chāndogya Upaniṣada 6.8.7) upućuje na drugi cilj. Sad eva saumya (Chāndogya Upaniṣada 6.2.1) upućuje na treći cilj. Spojene zajedno postaju oṁ tat sat. Ranije, kada je Brahmā, prvo stvoreno živo biće, vršio žrtvovanja, upotrijebio je te tri riječi kako bi uputio na Svevišnju Božansku Osobu. Zato je učeničko naslijeđe uvijek slijedilo isto načelo. Tako ova himna ima veliki značaj. Bhagavad-gītā preporučuje da sve trebamo činiti za oṁ tat sat, Svevišnju Božansku Osobu. Kad netko vrši pokore, žrtvovanje ili daje milostinju s te tri riječi, djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe. Svjesnost je Kṛṣṇe znanstveni proces transcendentalnog djelovanja, koji omogućuje osobi da se vrati kući, Bogu. Nijedan napor nije uzaludan kada osoba djeluje na takav transcendentalan način.