STIH 62
tam eva śaraṇaṁ gaccha
sarva-bhāvena bhārata
tat-prasādāt parāṁ śāntiṁ
sthānaṁ prāpsyasi śāśvatam
tam – Njemu; eva – zacijelo; śaraṇam gaccha – predaj se; sarva-bhāvena – u svakom pogledu; bhārata – o Bharatin sine; tat-prasādāt – Njegovom milošću; parām – transcendentalan; śāntim – mir; sthānam – prebivalište; prāpsyasi – steći ćeš; śāśvatam – vječno.
O potomče Bharate, predaj Mu se potpuno. Njegovom ćeš milošću dostići transcendentalni mir i vrhovno vječno prebivalište.
SMISAO: Živo se biće treba predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi, koja se nalazi u svačijem srcu, i to će ga osloboditi svih vrsta bijeda materijalnog postojanja. Takvim će predavanjem ne samo u ovom životu biti oslobođeno svih bijeda, već će na kraju dostići Vrhovnog Boga. Transcendentalni je svijet opisan u vedskoj književnosti (Ṛg Veda 1.22.20) kao tad viṣṇoḥ paramaṁ padam. Budući da je cijela kreacija Božje carstvo, sve je materijalno ustvari duhovno, ali paramaṁ padam se posebno odnosi na vječno prebivalište, koje se naziva duhovno nebo ili Vaikuṇṭha.
U petnaestom je poglavlju bilo rečeno – sarvasya cāhaṁ hṛdi sanniviṣṭaḥ: Gospodin se nalazi u svačijem srcu. Tako ova preporuka da se trebamo predati Nad-duši u srcu znači da se trebamo predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Kṛṣṇi. Arjuna je već prihvatio Kṛṣṇu kao Svevišnjeg. U desetom poglavlju prihvatio Ga je kao paraṁ brahmu paraṁ dhāmu. Arjuna je prihvatio Kṛṣṇu kao Svevišnju Božansku Osobu i vrhovno prebivalište svih bića ne samo na temelju osobnog iskustva, već i na temelju svjedočanstva velikih autoriteta kao što su Nārada, Asita, Devala i Vyāsa.