STIH 10
tam uvāca hṛṣīkeśaḥ
prahasann iva bhārata
senayor ubhayor madhye
viṣīdantam idaṁ vacaḥ
tam – njemu; uvāca – reče; hṛṣīkeśaḥ – gospodar osjetila, Kṛṣṇa; prahasan – smiješeći se; iva – tako; bhārata – o Dhṛtarāṣṭra, potomče Bharate; senayoḥ – vojsci; ubhayoḥ – obje strane; madhye – između; viṣīdantam – ožalošćenom; idam – ove; vacaḥ – riječi.
O potomče Bharate, stojeći između dviju vojski, Kṛṣṇa je smiješeći se rekao ove riječi ožalošćenom Arjuni.
SMISAO: Razgovor se odvijao između dvojice bliskih prijatelja, Hṛṣīkeśe i Guḍākeśe. Kao prijatelji, obojica su bila na istoj razini, no jedan od njih dobrovoljno je postao učenik drugoga. Kṛṣṇa se smiješio jer je prijatelj odlučio postati učenik. Kao gospodar i učitelj svih živih bića, Kṛṣṇa uvijek ima viši položaj, ali pristaje biti prijatelj, sin ili ljubavnik bhakte koji Ga želi u takvoj ulozi. Čim je bio prihvaćen kao učitelj, prihvatio je tu ulogu i razgovarao s učenikom kao učitelj – s ozbiljnošću koja dolikuje tom položaju. Čini se da se razgovor između učitelja i učenika otvoreno vodio u nazočnosti obiju vojski, pa su svi stekli dobrobit. Razgovori u Bhagavad-gīti nisu namijenjeni jednoj osobi, društvu ili zajednici, već svima. I prijatelji i neprijatelji imaju jednako pravo da ih čuju.