STIH 21
vedāvināśinaṁ nityaṁ
ya enam ajam avyayam
kathaṁ sa puruṣaḥ pārtha
kaṁ ghātayati hanti kam
veda – zna; avināśinam – neuništiva; nityam – uvijek postojeća; yaḥ – onaj tko; enam – ova (duša); ajam – nerođena; avyayam – nepromjenjiva; katham – kako; saḥ – ta; puruṣaḥ – osoba; pārtha – o Pārtha (Arjuna); kam – nekoga; ghātayati – navesti da povrijedi; hanti – ubiti; kam – koga.
O Pārtha, kako osoba koja zna da je duša neuništiva, vječna, nerođena i nepromjenjiva može ikoga ubiti ili ikoga navesti na ubijanje?
SMISAO: Sve ima svoju pravu namjenu. Čovjek utemeljen u potpunom znanju zna gdje i kako treba pravilno upotrijebiti određenu stvar. Nasilje također ima svoju namjenu, a na osobi je koja posjeduje znanje da odluči o njegovoj primjeni. Iako sudac dodjeljuje smrtnu kaznu osobi okrivljenoj za ubojstvo, ne može se kriviti, jer primjenu nasilja nad drugom osobom naređuje po odredbama zakona. U Manu-saṁhiti, zakoniku čovječanstva, nalaže se da ubojica treba biti osuđen na smrt kako u sljedećem životu ne bi morao ispaštati za veliki grijeh koji je počinio. Tako ubojica kojega kralj kazni vješanjem ustvari stječe dobrobit. Slično tome, kad Kṛṣṇa nekome naredi da se bori, moramo zaključiti da je takvo nasilje namijenjeno ostvarivanju najviše pravde. Arjuna bi stoga trebao izvršiti naredbu, znajući dobro da takvo nasilje počinjeno u borbi za Kṛṣṇu uopće nije nasilje, jer čovjek, ili duša, nikada ne može biti ubijen. Zbog toga je takozvano nasilje kojim se štiti pravda dopušteno. Kirurg ne vrši operaciju da bi ubio pacijenta, već da bi ga izliječio. Borba koju je Arjuna trebao prihvatiti po Kṛṣṇinim uputama bila je borba s punim znanjem; stoga nije mogla uzrokovati grešne posljedice.