STIH 22
vāsāṁsi jīrṇāni yathā vihāya
navāni gṛhṇāti naro ’parāṇi
tathā śarīrāṇi vihāya jīrṇāny
anyāni saṁyāti navāni dehī
vāsāṁsi – odjeću; jīrṇāni – staru i iznošenu; yathā – kao što; vihāya – ostavlja; navāni – novu odjeću; gṛhṇāti – prihvaća; naraḥ – čovjek; aparāṇi – drugi; tathā – na isti način; śarīrāṇi – tijela; vihāya – napuštajući; jīrṇāni – stara i beskorisna; anyāni – različita; saṁyāti – prihvaća; navāni – nova; dehī – utjelovljen.
Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna.
SMISAO: Prihvaćena je činjenica da atomska osobna duša mijenja tijelo. Čak i suvremeni znanstvenici koji ne vjeruju u postojanje duše, ali koji u isto vrijeme ne mogu objasniti izvor energije u srcu, moraju prihvatiti neprestane promjene kroz koje tijelo prolazi od djetinjstva do dječaštva, od dječaštva do mladosti i od mladosti do starosti. Nakon starosti proces se mijenjanja prenosi na drugo tijelo. To je bilo objašnjeno u trinaestom stihu ovoga poglavlja.
Atomska individualna duša biva prenesena u drugo tijelo milošću Nad-duše. Nad-duša ispunjava želju atomske duše, kao što prijatelj ispunjava želju svoga prijatelja. Vede, poput Muṇḍaka Upaniṣade i Śvetāśvatara Upaniṣade, uspoređuju dušu i Nad-dušu s dvije prijateljske ptice koje sjede na istom drvetu. Jedna ptica (osobna atomska duša) jede plod drveta, dok druga ptica (Kṛṣṇa) jednostavno promatra Svoga prijatelja. Premda su te dvije ptice kvalitativno jednake, jedna je opčinjena plodovima materijalnog drveta, a druga jednostavno promatra djelatnosti Svoga prijatelja. Kṛṣṇa je ptica koja promatra, a Arjuna ptica koja jede. Iako su prijatelji, jedan je gospodar, a drugi sluga. Budući da je atomska duša zaboravila taj odnos, prelazi s jednog drveta na drugo ili iz jednog tijela u drugo. Podređena ptica, jīva odnosno duša, veoma se teško bori na drvetu materijalnog tijela, ali čim pristane da prihvati drugu pticu kao vrhovnoga duhovnog učitelja – kao što je Arjuna dobrovoljno učinio predavši se Kṛṣṇi da bi ga Kṛṣṇa poučio – odmah se oslobađa sveg jadikovanja. To je potvrđeno u Muṇḍaka Upaniṣadi (3.1.2) i Śvetāśvatara Upaniṣadi (4.7):
samāne vṛkṣe puruṣo nimagno
’nīśayā śocati muhyamānaḥ
juṣṭaṁ yadā paśyaty anyam īśam
asya mahimānam iti vīta-śokaḥ
„Premda se dvije ptice nalaze na istom drvetu, ptica koja kao uživatelj plodova drveta jede potpuno je obuzeta tjeskobom i mrzovoljom. Ali ako na neki način okrene lice prema svome prijatelju, Gospodinu, i spozna Njegove slave – ispaćena se ptica odmah oslobađa sve tjeskobe." Arjuna se sada okrenuo prema svom vječnom prijatelju, Kṛṣṇi, i od Njega sluša Bhagavad-gītu. Slušajući tako Kṛṣṇu može shvatiti Gospodinove slave i osloboditi se jadikovanja.
Gospodin ovdje savjetuje Arjuni da ne tuguje zbog tjelesne promjene svoga starog djeda i učitelja. Treba biti sretan što će ubiti njihova tijela u pravednoj borbi tako da se odmah mogu pročistiti od svih posljedica raznih tjelesnih djelatnosti. Onaj tko položi svoj život na žrtveni oltar ili na bojnom polju u pravednoj borbi odmah biva pročišćen od tjelesnih posljedica i uzdignut na viši položaj života. Tako Arjuna nije imao razloga za žaljenje.