STIH 12
iṣṭān bhogān hi vo devā
dāsyante yajña-bhāvitāḥ
tair dattān apradāyaibhyo
yo bhuṅkte stena eva saḥ
iṣṭān – poželjne; bhogān – životne potrepštine; hi – zacijelo; vaḥ – vama; devāḥ – polubogovi; dāsyante – darovat će; yajña-bhāvitāḥ – zadovoljeni žrtvovanjem; taiḥ – oni; dattān – stvari koje su dali; apradāya – ako ne ponudi; ebhyaḥ – tim polubogovima; yaḥ – onaj tko; bhuṅkte – uživa; stenaḥ – lopov; eva – zacijelo; saḥ – on.
Zadovoljeni izvođenjem yajñe [žrtvovanja], polubogovi zaduženi za osiguravanje različitih životnih potrepština dat će vam sve što vam je potrebno. Ali onaj tko za uzvrat ne ponudi takve darove polubogovima, već sam u njima uživa, nedvojbeno je lopov.
SMISAO: Polubogovi su ovlašteni predstavnici Svevišnje Božanske Osobe, Viṣṇua, zaduženi za opskrbu. Zato ih ljudi moraju zadovoljiti izvođenjem propisanih yajñi. U Vedama su propisane razne vrste yajñi koje se vrše za razne polubogove, ali sve se yajñe na kraju nude Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Žrtvovanja polubogovima preporučena su za one koji ne mogu shvatiti Božansku Osobu. Ovisno o različitim materijalnim odlikama pojedinca, u Vedama su preporučene različite vrste yajñi. Obožavanje različitih polubogova vrši se prema istom načelu – ovisno o različitim odlikama. Na primjer, onima koji jedu meso preporučuje se da obožavaju božicu Kālī, užasan oblik materijalne prirode, i pred njom žrtvuju životinje. Međutim, osobama u guṇi vrline preporučuje se da transcendentalno obožavaju Viṣṇua. Konačna je svrha svih yajñi postupno uzdignuti osobu na transcendentalnu razinu. Običan čovjek mora vršiti najmanje pet yajñi zvanih pañca-mahā-yajña.
Trebamo znati da Gospodinovi predstavnici, polubogovi, opskrbljuju ljudsko društvo svim životnim potrepštinama. Nitko ne može ništa stvoriti. Uzmimo, na primjer, sve namirnice ljudskoga društva, poput žitarica, voća, povrća, mlijeka, šećera i sličnih namirnica za osobe u guṇi vrline i mesa, za one koji nisu vegetarijanci. Ni jednu od tih namirnica ne mogu stvoriti ljudi. Ili, na primjer, toplinu, svjetlost, vodu i zrak, koji su nužni za život. Ljudsko društvo ne može stvoriti ni jedno od njih. Bez Svevišnjega Gospodina sunčeva svjetlost, mjesečina, kiša i vjetar ne mogu postojati, a bez njih nitko ne može živjeti. Naš život očito ovisi o potrepštinama kojima nas opskrbljuje Gospodin. Čak i za naša industrijska poduzeća potrebno nam je toliko mnogo sirovina, kao što su metal, sumpor, živa, mangan i mnogo drugih elemenata. Sve njih osiguravaju Gospodinovi predstavnici kako bismo ih pravilno koristili i održavali sebe zdravima i sposobnima za samospoznaju, koja vodi do krajnjega cilja života, oslobođenja od materijalne borbe za opstanak. Taj se cilj života dostiže izvođenjem yajñi. Ako zaboravimo svrhu ljudskoga života i blagodati kojima nas opskrbljuju Gospodinovi predstavnici koristimo za zadovoljavanje osjetila, sve se više zaplećući u materijalno postojanje, što nije svrha ovoga svijeta, sigurno postajemo lopovi i bivamo kažnjeni po zakonima materijalne prirode. Društvo lopova nikada ne može biti sretno, jer nema cilj u životu. Grubi materijalistički lopovi nemaju krajnji cilj u životu. Oni jednostavno tragaju za osjetilnim zadovoljstvima i ne znaju izvoditi yajñe. Međutim, Gospodin Caitanya je dao najlakšu yajñu, saṅkīrtana-yajñu, koju može izvoditi svatko u svijetu tko prihvati načela svjesnosti Kṛṣṇe.