STIH 14
annād bhavanti bhūtāni
parjanyād anna-sambhavaḥ
yajñād bhavati parjanyo
yajñaḥ karma-samudbhavaḥ
annāt – zahvaljujući žitaricama; bhavanti – rastu; bhūtāni – materijalna tijela; parjanyāt – zahvaljujući kiši; anna – žitarice; sambhavaḥ – proizvode se; yajñāt – izvođenjem žrtvovanja; bhavati – postaje moguća; parjanyaḥ – kiša; yajñaḥ – yajñom; karma – propisanih dužnosti; samudbhavaḥ – nastaje iz.
Sva živa tijela postoje zahvaljujući žitaricama, koje rastu zahvaljujući kiši. Kiša pada zahvaljujući izvođenju yajñe [žrtvovanja], a yajña nastaje iz propisanih dužnosti.
SMISAO: Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa, glasoviti tumač Bhagavad-gīte, piše: ye indrādy-aṅgatayāvasthitaṁ yajñaṁ sarveśvaraṁ viṣṇum abhyarcya tac-cheṣam aśnanti tena tad deha-yātrāṁ sampādayanti, te santaḥ sarveśvarasya yajña-puruṣasya bhaktāḥ sarva-kilbiṣair anādi-kāla-vivṛddhair ātmānubhava-prati-bandhakair nikhilaiḥ pāpair vimucyante. Svevišnji Gospodin, poznat kao yajña-puruṣa (osobni uživatelj svih žrtvovanja), gospodar je svih polubogova, koji Ga služe kao što različiti udovi tijela služe tijelo. Polubogovi poput Indre, Candre i Varuṇe službenici su postavljeni na položaj upravitelja materijalnih zbivanja, a Vede sadrže upute za žrtvovanja kojima se polubogovi mogu zadovoljiti, kako bi osigurali dovoljno zraka, svjetlosti i vode za proizvodnju žitarica. Kada se obožava Gospodin Kṛṣṇa, samim se tim obožavaju i polubogovi, koji predstavljaju Njegove različite udove. Zato nema potrebe za posebnim obožavanjem polubogova. Gospodinovi bhakte svjesni Kṛṣṇe najprije nude hranu Kṛṣṇi, a potom je sami jedu. Taj proces duhovno hrani tijelo. Na taj način ne samo da grešne posljedice prošlih djela bivaju uništene, već tijelo postaje imuno na sve nečistoće materijalne prirode. Kada vlada zarazna bolest, antiseptično cjepivo štiti osobu od napada epidemije. Slično tome, hrana koju nudimo Gospodinu Viṣṇuu, i potom je sami jedemo, čini nas otpornim na materijalnu vezanost. Onaj tko uvijek tako postupa naziva se Gospodinovim bhaktom. Zato osoba svjesna Kṛṣṇe, koja jede samo hranu ponuđenu Kṛṣṇi, može poništiti sve posljedice bivših materijalnih bolesti, koje predstavljaju zapreku na putu napredovanja u samospoznaji. S druge strane, onaj tko to ne čini nastavlja povećavati broj grešnih djela i tako priprema sljedeće tijelo u obliku svinje ili psa, da bi ispaštao posljedice svih svojih grijeha. Materijalni je svijet pun nečistoća. Onaj tko je postao imun jedući Gospodinov prasādam (hranu ponuđenu Viṣṇuu) biva spašen od bolesti, dok onaj tko to ne čini podliježe zarazi.
Žitarice i povrće su prava hrana. Ljudsko biće jede različite vrste žitarica, povrća i voća, a životinje jedu ostatke žitarica i povrća, travu, biljke itd. Ljudska bića koja su navikla jesti meso također moraju ovisiti o proizvodnji biljaka da bi jela životinje. Stoga, u krajnjoj liniji, moramo ovisiti o poljoprivrednim proizvodima, a ne o proizvodima velikih tvornica. Poljoprivredni proizvodi nastaju zahvaljujući dovoljnim kišnim padalinama, a kišama upravljaju polubogovi kao što su Indra, Sunce i Mjesec, koji su svi Gospodinovi sluge. Gospodina možemo zadovoljiti žrtvovanjima. Stoga će se onaj tko ih ne može vršiti naći u oskudici – to je zakon prirode. Prema tome, moramo izvoditi yajñu, osobito saṅkīrtana-yajñu, koja je propisana za ovo doba, kako bismo bili spašeni barem od nestašice hrane.