STIH 14
na māṁ karmāṇi limpanti
na me karma-phale spṛhā
iti māṁ yo ’bhijānāti
karmabhir na sa badhyate
na – nikada ne; mām – na Mene; karmāṇi – sve vrste rada; limpanti – utječu; na – niti; me – Ja; karma-phale – plodonosna djela; spṛhā – želim; iti – tako; mām – Mene; yaḥ – onaj tko; abhijānāti – to zna; karmabhiḥ – u posljedice takva rada; na – nikada ne; saḥ – on; badhyate – zapleće se.
Ne težim za plodovima djelovanja niti podliježem utjecaju bilo kakve djelatnosti. Onaj tko shvati ovu istinu o Meni ne zapleće se u posljedice plodonosna djelovanja.
SMISAO: Kao što u materijalnom svijetu ustavni zakoni proglašavaju da kralj ne može pogriješiti ili da kralj ne podliježe državnim zakonima, tako Gospodin, iako je stvoritelj materijalnog svijeta, ne podliježe utjecaju djelatnosti materijalnoga svijeta. On stvara i ostaje odvojen od Svoje tvorevine, dok se živa bića zapleću u plodonosne rezultate materijalnih djelatnosti zbog svoje sklonosti k vladanju materijalnim bogatstvima. Vlasnik poduzeća nije odgovoran za dobre ili loše djelatnosti radnika, ali sami radnici jesu. Živa su bića zaokupljena zadovoljavanjem osjetila, iako im Gospodin nije naložio da to čine. Da bi unaprijedila osjetilno uživanje, posvećuju se djelatnostima ovoga svijeta i žele rajsku sreću nakon smrti. Gospodina ne privlači takozvana rajska sreća, jer je potpun u Sebi. Rajski su polubogovi samo Njegovi sluge. Vlasnik poduzeća nikada ne želi niža zadovoljstva koja mogu željeti radnici. On je odvojen od materijalnog djelovanja i njegovih posljedica. Na primjer, kiše nisu odgovorne za raznovrsno raslinje koje se pojavljuje na Zemlji, premda bez kiša raslinje ne bi moglo rasti. Vedska smṛti to potvrđuje na ovaj način:
nimitta-mātram evāsau
sṛjyānāṁ sarga-karmaṇi
pradhāna-kāraṇī-bhūtā
yato vai sṛjya-śaktayaḥ
„U materijalnim svjetovima Gospodin je samo vrhovni uzrok. Neposredni je uzrok materijalna priroda, koja kozmičko očitovanje čini vidljivim." Postoje razne vrste stvorenja, kao što su polubogovi, ljudska bića i niže životinje, i sva ona podliježu posljedicama dobrih i loših djela koja su počinila u prošlosti. Gospodin im samo daje odgovarajuće pogodnosti za takve djelatnosti i zakone djelovanja guṇa prirode, ali nikada nije odgovoran za njihove prošle i sadašnje djelatnosti. U Vedānta-sūtri (2.1.34) potvrđeno je – vaiṣamya-nairghṛṇye na sāpekṣatvāt: Gospodin nikada nije pristran prema bilo kojem živom biću. Živo je biće odgovorno za vlastita djela. Gospodin mu samo pruža pogodnosti, posredovanjem materijalne prirode, vanjske energije. Onaj tko je potpuno upućen u svu složenost zakona karme (plodonosnog djelovanja) ne podliježe utjecaju rezultata svojih djelatnosti. Drugim riječima, onaj tko shvaća Gospodinovu transcendentalnu prirodu iskusna je osoba svjesna Kṛṣṇe i zato nikada ne podliježe zakonima karme. Onaj tko ne poznaje Gospodinovu transcendentalnu prirodu i misli da su Gospodinove djelatnosti usmjerene k plodonosnim rezultatima, kao što su to djelatnosti običnih živih bića, sigurno se zapleće u plodonosne posljedice. Ali onaj tko poznaje Vrhovnu Istinu oslobođena je duša utemeljena u svjesnosti Kṛṣṇe.