STIH 13

SMISAO: Gospodin je stvoritelj svega. Sve nastaje iz Njega, On sve održava i nakon uništenja sve počiva u Njemu. On je stoga stvorio četiri staleža ljudskoga društva, počev sa staležom inteligentnih ljudi, koji se nazivaju brāhmaṇe jer se nalaze u guṇi vrline. Sljedećem, upravnom staležu pripadaju ljudi koji se nazivaju kṣatriye jer se nalaze u guṇi strasti. Trgovci, koji se nazivaju vaiśye, nalaze se pod utjecajem guṇa strasti i neznanja, a śūdre, stalež radnika, nalaze se pod utjecajem materijalne guṇe neznanja. Iako je stvorio četiri staleža ljudskoga društva, Gospodin Kṛṣṇa ne pripada ni jednom od njih, jer nije jedna od uvjetovanih duša, koje tvore ljudsko društvo. Ljudsko je društvo slično bilo kojem životinjskom društvu, ali Gospodin je stvorio spomenute staleže kako bi uzdignuo ljude s razine životinjskoga života i omogućio im da sustavno razviju svjesnost Kṛṣṇe. Sklonost čovjeka k djelovanju određuju guṇe materijalne prirode koje je stekao. Takvi simptomi života, svojstveni različitim guṇama materijalne prirode, opisani su u osamnaestom poglavlju ove knjige. Međutim, osoba svjesna Kṛṣṇe viša je čak i od brāhmaṇe. Iako se od brāhmaṇa zbog njihovih odlika očekuje da posjeduju znanje o Brahmanu, Vrhovnoj Apsolutnoj Istini, većina njih prilazi samo Brahmanu – neosobnom vidu Gospodina Kṛṣṇe. No onaj tko nadiđe ograničeno znanje brāhmaṇe te stekne znanje o Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Gospodinu Śrī Kṛṣṇi, postaje svjestan Kṛṣṇe – ili, drugim riječima, postaje vaiṣṇava. Svjesnost Kṛṣṇe obuhvaća znanje o svim potpunim ekspanzijama Kṛṣṇe, kao što su Rāma, Nṛsiṁha, Varāha itd. Kao što je Kṛṣṇa transcendentalan prema podjeli ljudskoga društva na četiri staleža, osoba svjesna Kṛṣṇe transcendentalna je prema svim podjelama ljudskoga društva, bilo da je riječ o zajednicama, narodima ili vrstama ljudskoga roda.