STIH 25
daivam evāpare yajñaṁ
yoginaḥ paryupāsate
brahmāgnāv apare yajñaṁ
yajñenaivopajuhvati
daivam – u obožavanju polubogova; eva – tako; apare – neki drugi; yajñam – žrtvovanja; yoginaḥ – mistici; paryupāsate – savršeno obožavanje; brahma – Apsolutne Istine; agnau – u vatru; apare – neki drugi; yajñam – žrtvovanje; yajñena – žrtvovanjem; eva – tako; upajuhvati – nude.
Neki yogīji savršeno obožavaju polubogove nudeći im razne žrtve, a neki od njih prinose žrtve u vatru Vrhovnog Brahmana.
SMISAO: Kao što smo već objasnili, osoba koja obavlja dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe naziva se savršenim yogījem, ili prvorazrednim mistikom. No slične žrtve vrše i druge osobe obožavajući polubogove ili prinoseći žrtve Vrhovnom Brahmanu, neosobnom vidu Svevišnjega Gospodina. Tako postoje razne vrste žrtvovanja koje pripadaju različitim kategorijama. Takve različite kategorije žrtvovanja koja vrše razne vrste ljudi samo naizgled stvaraju dojam da postoje razne vrste žrtvovanja. Ustvari, žrtvovanje je proces zadovoljavanja Svevišnjega Gospodina, Viṣṇua, koji je poznat kao Yajña. Sve vrste žrtvovanja mogu se svrstati u dvije glavne kategorije: u žrtvovanje svjetovnih posjeda i u žrtvovanje u potrazi za transcendentalnim znanjem. Osobe svjesne Kṛṣṇe žrtvuju sve materijalne posjede za zadovoljstvo Svevišnjega Gospodina, dok drugi, koji žele privremenu materijalnu sreću, žrtvuju svoje materijalne posjede da bi zadovoljili polubogove poput Indre i boga Sunca. Impersonalisti žrtvuju svoj identitet stapajući se s postojanjem neosobnog Brahmana. Polubogovi su moćna živa bića kojima je Svevišnji Gospodin povjerio dužnost održavanja i nadgledanja svih materijalnih funkcija kao što su grijanje, opskrba vodom i osvjetljavanje svemira. Oni koji žele materijalne dobrobiti obožavaju polubogove različitim žrtvovanjima u skladu s vedskim obredima. Takve se osobe nazivaju bahv-īśvara-vādīji, tj. oni koji vjeruju u mnogo bogova. Drugi, koji obožavaju neosobni vid Apsolutne Istine i smatraju oblike polubogova privremenima, žrtvuju svoja individualna jastva prinoseći ih u vrhovnu vatru. Tako okončavaju svoje individualno postojanje stapajući se s postojanjem Svevišnjega. Impersonalisti žrtvuju svoje vrijeme za filozofsku spekulaciju kako bi shvatili transcendentalnu prirodu Svevišnjega. Drugim riječima, koristoljubivi radnici žrtvuju materijalne posjede za materijalno uživanje, dok impersonalisti žrtvuju materijalna imenovanja za stapanje s postojanjem Svevišnjega. Za impersonaliste vatreni je oltar žrtvovanja Vrhovni Brahman, a ponuda je jastvo koje se prinosi u vatru Brahmana. Međutim osoba svjesna Kṛṣṇe, kao što je Arjuna, žrtvuje sve za zadovoljstvo Kṛṣṇe i tako sve svoje materijalne posjede, kao i vlastito jastvo – sve – žrtvuje za Kṛṣṇu. Zato je prvorazredni yogī, ali ne gubi svoju osobnost.