STIH 29

SMISAO: Sve uvjetovane duše u okovima iluzorne energije žele steći mir u materijalnom svijetu, ali ne znaju formulu za mir, koja je objašnjena u ovom poglavlju Bhagavad-gīte. Najbolja formula za mir je spoznaja da je Gospodin Kṛṣṇa uživatelj svih ljudskih djelatnosti. Ljudi trebaju ponuditi sve Gospodinu, transcendentalno Ga služeći, jer je On vlasnik svih planeta i polubogova na njima. Nitko nije veći od Njega. On je veći i od najvećih polubogova, Śive i Brahme. U Vedama (Śvetāśvatara Upaniṣada 6.7) Svevišnji Gospodin opisan je kao tam īśvarāṇāṁ paramaṁ maheśvaram. Opčinjena iluzijom, živa bića pokušavaju postati gospodari svega što ih okružuje, ali se zapravo nalaze pod upravom Gospodinove materijalne energije. Gospodin je gospodar materijalne prirode, a uvjetovane se duše nalaze pod vlašću strogih zakona materijalne prirode. Bez razumijevanja tih jednostavnih činjenica nije moguće ostvariti mir u svijetu, ni pojedinačno ni zajednički. To je smisao svjesnosti Kṛṣṇe. Gospodin Kṛṣṇa je vrhovni upravitelj, a sva živa bića, zajedno s velikim polubogovima, podčinjena su Njemu. Savršeni mir može se dostići jedino u potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe.

U ovom je poglavlju objašnjena karma-yoga, djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe. Odgovara se na spekulativno pitanje kako karma-yoga može dovesti do oslobođenja. Djelovati u svjesnosti Kṛṣṇe znači djelovati s potpunim znanjem o Gospodinu kao gospodaru. Takvo se djelovanje ne razlikuje od transcendentalnog znanja. Bhakti-yoga je neposredna svjesnost Kṛṣṇe, a jñāna-yoga put koji vodi do bhakti-yoge. Biti svjestan Kṛṣṇe znači djelovati s potpunim znanjem o svom odnosu s Vrhovnim Apsolutom, a savršenstvo je te svjesnosti potpuno znanje o Kṛṣṇi, Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Kao djelić Boga, čista je duša Njegov vječni sluga. Duša dolazi u dodir s māyom (iluzijom) zbog svoje želje da gospodari māyom i to je uzrok njezine patnje. Sve dok je u dodiru s materijom, mora raditi da bi zadovoljila materijalne potrebe. No proces svjesnosti Kṛṣṇe dovodi je na razinu duhovnog života čak i dok se nalazi u materijalnom ozračju, jer predstavlja buđenje duhovnog postojanja djelovanjem u materijalnom svijetu. Što je netko napredniji, to se više oslobađa okova materije. Gospodin nije ni prema kome pristran. Sve ovisi o praktičnu izvršavanju dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe, koje pomaže osobi da potpuno vlada osjetilima i pobijedi utjecaj želje i srdžbe. Onaj tko postojano njeguje svjesnost Kṛṣṇe, vladajući ovim strastima, ostaje na transcendentalnoj razini, brahma-nirvāṇi. Slijedeći proces svjesnosti Kṛṣṇe on samim tim primjenjuje osmerostruku mističnu yogu, jer ostvaruje krajnju svrhu toga procesa. Yogī se postupno uzdiže slijeđenjem procesa yame, niyame, āsane, prāṇāyāme, pratyāhāre, dhāraṇe, dhyāne i samādhija, ali oni prethode savršenstvu dostignutu predanim služenjem, koje jedino može donijeti mir ljudskom biću. Ono je najviše savršenstvo života.