STIH 7

SMISAO: Osoba koja slijedi put oslobođenja njegujući svjesnost Kṛṣṇe vrlo je draga svakom živom biću i svako je živo biće njoj drago, jer je svjesna Kṛṣṇe. Takva osoba ne može smatrati ni jedno živo biće odvojenim od Kṛṣṇe, kao što lišće i grane drveta nisu odvojeni od drveta. Dobro zna da će zalijevanjem korijena drveta sve lišće i grane dobiti vodu ili da će davanjem hrane želucu čitavo tijelo dobiti energiju. Onaj tko postupa svjesno Kṛṣṇe sluga je svih živih bića i zato je svakome veoma drag. Svi su zadovoljni njegovim postupcima i zato ima čistu svijest, zahvaljujući kojoj potpuno vlada svojim umom. Budući da potpuno vlada svojim umom, njegova su osjetila ovladana i ne može zaboraviti Kṛṣṇu ili zaokupiti osjetila nečim drugim do služenjem Gospodina, jer uvijek misli na Kṛṣṇu. Ne voli slušati o temama koje se ne odnose na Kṛṣṇu, niti voli jesti hranu koja nije ponuđena Kṛṣṇi ili ići bilo kamo ako to nije povezano s Kṛṣṇom. Na taj način vlada svojim osjetilima. Čovjek ovladanih osjetila ne može nikoga uvrijediti. Netko može upitati: Zašto je onda Arjuna nanio uvrede drugima (u bici)? Zar nije bio svjestan Kṛṣṇe? Arjuna je samo naizgled počinio uvrede, jer su svi okupljeni na bojnom polju (kao što je bilo objašnjeno u drugom poglavlju) nastavili živjeti kao osobe, budući da duša ne može biti ubijena. Tako, u duhovnom smislu, na bojnom polju Kurukṣetri nitko nije bio ubijen. Bila je samo promijenjena njihova odjeća po naredbi Kṛṣṇe, koji je bio osobno nazočan. Boreći se na bojnom polju Kurukṣetri, Arjuna se zapravo uopće nije borio; samo je izvršavao Kṛṣṇine naredbe u potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe. Takva se osoba nikada ne zapleće u posljedice djelovanja.