STIHOVI 8-9
naiva kiñcit karomīti
yukto manyeta tattva-vit
paśyañ śṛṇvan spṛśañ jighrann
aśnan gacchan svapañ śvasan
pralapan visṛjan gṛhṇann
unmiṣan nimiṣann api
indriyāṇīndriyārtheṣu
vartanta iti dhārayan
na – nikada; eva – zacijelo; kiñcit – bilo što; karomi – radim; iti – tako; yuktaḥ – obuzet božanskom svjesnošću; manyeta – misli; tattva-vit – onaj tko zna istinu; paśyan – gledanju; śṛṇvan – slušanju; spṛśan – dodirivanju; jighran – mirisanju; aśnan – jedenju; gacchan – hodanju; svapan – sanjanju; śvasan – disanju; pralapan – govorenju; visṛjan – ostavljanju; gṛhṇan – prihvaćanju; unmiṣan – otvaranju; nimiṣan – zatvaranju; api – unatoč; indriyāṇi – osjetila; indriya-artheṣu – u zadovoljavanju osjetila; vartante – neka tako djeluje; iti – tako; dhārayan – misleći.
Osoba s božanskom svjesnošću, iako gleda, sluša, miriše, jede, hoda, spava i diše, uvijek u sebi zna da zapravo ništa ne čini, jer dok govori, obavlja nuždu, prima ili otvara i zatvara oči uvijek zna da samo materijalna osjetila dolaze u dodir sa svojim predmetima i da je od njih odvojena.
SMISAO: Osoba svjesna Kṛṣṇe utemeljena je u čistom stanju postojanja i zato nema nikakve veze s djelatnostima koje ovise o pet izravnih i neizravnih uzroka (vršitelju, djelatnostima, situaciji, uloženu naporu i sreći), jer transcendentalno služi Kṛṣṇu s ljubavlju. Premda naizgled djeluje svojim tijelom i osjetilima, uvijek je svjesna svoga pravog položaja – djelovanja na duhovnoj razini. U materijalnoj svjesnosti, osjetila su zaokupljena osjetilnim uživanjem, ali u svjesnosti Kṛṣṇe zaokupljena su zadovoljavanjem Kṛṣṇinih osjetila. Zato je osoba svjesna Kṛṣṇe uvijek slobodna, iako je naizgled obuzeta osjetilnim djelatnostima. Gledanje i slušanje djelatnosti su osjetila za stjecanje znanja, a kretanje, govorenje i obavljanje nužde djelatnosti su osjetila za djelovanje. Na osobu svjesnu Kṛṣṇe nikada ne utječu djelatnosti osjetila. Ona ne može ništa raditi osim služiti Gospodina, jer zna da je Gospodinov vječni sluga.