STIH 10
yogī yuñjīta satatam
ātmānaṁ rahasi sthitaḥ
ekākī yata-cittātmā
nirāśīr aparigrahaḥ
yogī – transcendentalist; yuñjīta – mora usredotočiti na svjesnost Kṛṣṇe; satatam – neprestano; ātmānam – sebe (tijelo, um i jastvo); rahasi – na osami; sthitaḥ – smješten; ekākī – sam; yata-citta-ātmā – uvijek budan u umu; nirāśīḥ – ne osjećajući privlačnost prema bilo čemu drugom; aparigrahaḥ – oslobođen osjećaja posesivnosti.
Transcendentalist treba uvijek zaokupljati svoj um, tijelo i jastvo odnosom sa Svevišnjim. Treba živjeti sam na osami i uvijek budno vladati umom, oslobođen želja i posesivnosti.
SMISAO: Kṛṣṇa se spoznaje u različitoj mjeri kao Brahman, Paramātmā i Svevišnja Božanska Osoba. Svjesnost Kṛṣṇe se očituje kao neprestano transcendentalno služenje Gospodina s ljubavlju, ali oni koji su vezani za neosobni Brahman ili lokaliziranu Nad-dušu također su djelomično svjesni Kṛṣṇe, jer je neosobni Brahman Kṛṣṇin duhovni sjaj, a Nad-duša Kṛṣṇina sveprožimajuća djelomična ekspanzija. Tako su i impersonalisti i meditanti posredno svjesni Kṛṣṇe. Bhakta, koji je neposredno svjestan Kṛṣṇe, najviši je transcendentalist, jer je spoznao i Brahman i Paramātmu. Njegovo je znanje o Apsolutnoj Istini savršeno, dok su impersonalisti i meditativni yogīji nesavršeno svjesni Kṛṣṇe.
Unatoč tome, ovdje se svima njima savjetuje da neprestano slijede svoje procese kako bi prije ili kasnije dostigli najviše savršenstvo. Najvažnija je dužnost transcendentalista uvijek u umu misliti na Kṛṣṇu. Na Kṛṣṇu trebamo misliti uvijek i nikada Ga ne smijemo zaboraviti, čak ni na trenutak. Usredotočenost uma na Svevišnjega naziva se samādhi ili trans. Da bi usredotočila um, osoba mora uvijek boraviti na osami i izbjegavati uznemirenja uzrokovana vanjskim predmetima. S velikom pomnjom treba prihvaćati povoljne i odbacivati nepovoljne uvjete koji utječu na njezinu spoznaju. Utemeljena u čvrstoj odlučnosti, ne bi trebala žudjeti za nepotrebnim materijalnim stvarima koje je zapleću osjećajem posesivnosti.
Osoba neposredno svjesna Kṛṣṇe pridržava se svih tih postupaka i mjera opreza, jer neposredna svjesnost Kṛṣṇe podrazumijeva samoodricanje, u kojem ima malo mjesta za materijalnu posesivnost. Śrīla Rūpa Gosvāmī opisuje svjesnost Kṛṣṇe na ovaj način:
anāsaktasya viṣayān, yathārham upayuñjataḥ
nirbandhaḥ kṛṣṇa-sambandhe, yuktaṁ vairāgyam ucyate
prāpañcikatayā buddhyā
hari-sambandhi-vastunaḥ
mumukṣubhiḥ parityāgo
vairāgyaṁ phalgu kathyate
„Kada osoba nije ni za što vezana, ali u isto vrijeme prihvaća sve u odnosu s Kṛṣṇom, pravilno je utemeljena u stanju oslobođenom posesivnosti. S druge strane, onaj tko sve odbacuje, ne znajući kako je sve povezano s Kṛṣṇom, nije tako potpun u svome odricanju." (Bhakti-rasāmṛta-sindhu 2.255–256)
Osoba svjesna Kṛṣṇe dobro zna da sve pripada Kṛṣṇi i zato je uvijek oslobođena osjećaja posesivnosti. Stoga ne žudi ni za čim za sebe. Zna kako treba prihvatiti stvari povoljne za svjesnost Kṛṣṇe i odbaciti stvari koje su nepovoljne za svjesnost Kṛṣṇe. Uvijek izbjegava dodir s materijalnim stvarima, jer je utemeljena na transcendentalnoj razini i uvijek je sama, jer nema nikakve veze s osobama koje nisu svjesne Kṛṣṇe. Stoga je savršeni yogī.